Spašena || Niall Horan [Croatian]

5. Poglavlje

Miris muškog parfema, zvuk laganog disanja i osjećaj nečije ruke koja ju čvrsto drži bilo je dovoljno da Roxanne shvati da nije u svome krevetu. Otvorila je oči i jedva vidjela išta pred sobom zato što su zastori bili zatvoreni. No osjećala je tu čvrstu ruku oko nje koja joj je omogućavala sigurnost i prije, kao i zvuk tog laganog disanja koji ju smiruje a taj parfem prepoznala bi svaku minutu u svakom dijelu dana.

Spavala je u Niallovom zagrljaju cijelu noć, iako nije sigurna kako su dospjeli na krevet nije osjetila da su je te čvrste ruke ikada napustile. Nasmijala se u sebi, cijela situacija joj je bila suluda, bajna i nestvarna. Pobjegla je od realnosti i nije imala dobar osjećaj u vezi toga. Svaki tren bi joj mogli zabiti strijelu u leđa. Umjesto da se brani i postavi štit oko sebe ona ga je odbacila; i sada je slobodna meta.

Izvukla se iz Niallova zagrljaja i zamijenila svoje tijelo jastukom. Pomislila je da se počeo buditi ali samo je još čvršće zagrlio jastuk.

Tiho je izašla iz sobe i došuljala se u dnevnu sobu. Blizu plazme bile su dvije police sa knjigama. Prijelazila je prstima preko naslova, no jedna joj je bila iznimno čudna. Imala je crne korice i nije imala naslov. Izvukla je tu knjigu i sjela na trosjed. Shvatila je da je to Niallov notez, pisao je razne pjesme, note i poezije. Ali jedna joj je posebno zapela za oko.

"Sada si sama, nitko te neće osuđivati. Skini te narukvice, imaš ožiljke, nove rane ili se pripremaš uništiti to platno?
U svakom slućaju ne osjećaš se dobro. Svjesna si svojih mana, nikada prije ih nisi gledala, no sada imas osjećaj da je tvoje postojanje najveća mana i još više velika greška.
Imaš osjećaj da si ljepša sa tim crtežima po rukama, nogama, bokovima?
Kažes da je to najtamnija umjetnost, nešto čarobno i ništa se ne može mjeriti sa tim.
Umjetnici crtaju po drveću, papiru; no ono se s vremenom raspadnu ili pak nestanu. Tvoji crteži nikada neće nestati, uvijek će biti dio tebe i pratiti te kroz život.
To je za tebe čarobno, i drugi to ne shvaćaju.
Oh, ta predivna tama...
Ni noć, ni zvijezde u tami ne mogu se mjeriti sa tamnom bojom crvene koja polako kaplje niz tvoje zapešće, noge, mjesta gdje je sada urezano sjećanje. Loše sjećanje koje je odjednom ljepše.
Ljubavi moja, shvati da će ti taj lijepi osjećaj za par godina biti najgora nočna mora."

Brzo je zatvorila knjigu kada je čula korake iza sebe. Ali bilo je prekasno, jer je Niall već bio iza nje i nježno uzeo knjigu iz njenih ruku.

"Oprosti, nisam mislila biti bezobrazna ili nekulturn-" Niall je vratio knjigu na policu dok je ona pričala.

"Shh, samo uživaj u jutru. Prelijepo je kada se budiš uz nekoga." prekinuo ju je zagrljajem koji je ona uzvratila. Imala je osjećaj da će dan biti dobar, sve dok se neće trebati vratiti kući.

                       *   *   *

"Nialler, trebala bi skoknuti do kuće i trgovine da se presvučem i kupim neke namjernice." Izjavila je Roxy Niallu koji je jeo zadnje komadiće omleta od jaja sa sirom koji je ona ispekla.

"Super! Pomoći ću ti, ionako nemam ništa pametnije za raditi." Niall je stavio tanjur u sudoper i oblačio novu majicu koja je bila na susilu.

"Ma ne, mogu ja sama. Ti slobodno otvori knjižaru."

Koliko god je pokušavala odbiti Nialla na lijepi način nikako nije mogla. Nije navikla biti bezobrazna i bojala se oče li ga povrijediti nakon onoga što je napisao.

I na kraju je hodala do kuće sa Niallom koji joj je nosio vrećice. Bilo joj je teško i razmišljati od straha da ih njena mama slučajno ne vidi. Napravila bi scenu, a Niall bi vidjeo samo dio onoga što ona zapravo proživljava iz dana u dan.