...
"Hej Laila." Rekao je Jimin.
Pogledala sam ga na sekundu.
"Hej." Rekla sam tiho i nastavila da tražim neka dokumenta.
"Jin hyung je tu?" Pitao je.
Klimnula sam glavom.
"Ali nije sa-"
Otvorio je vrata Jin-ove kancelarije i ušao.
"-m." Završila sam.
Zašto me nikada ne sasluša do kraja...
"Tetkice!" Viknuo je odjednom i onda zatvorio vrata kancelarije.
Samo sam odmahnula glavom i nastavila da tražim dokumenta.
"Gde li su?"
...
"Konačno!" Rekla sam veselo kada sam, napokon, pronašla dokumenta.
U tom trenutku je Jimin izašao iz kancelarije.
"Jin hyung te zove. Kaže da mu doneseš neka dokumenta." Rekao je.
"Evo." Rekla sam.
Uzela sam dokumenta i ušla u Jin-ovu kancelariju.
"Dobar dan." Rekla sam starijoj ženi koja je sedela preko puta Jin-a.
Klimnula je glavom i počela nekako, čudno, da me gleda. Ignorisala sam je i prišla Jin-ovom stolu.
"Izvolite." Rekla sam i dala mu dokumenta.
"Hvala." Rekao je i odmah počeo da ih gleda.
"Wang."
Odmah sam se okrenula ka ženi. I dalje me je gledala čudno.
"I-Izvolite?" Promumlala sam.
Odakle zna moje prezime? Da joj Jin nije pričao o meni? Mada, zašto bi joj uopšte i pričao? Ali opet...
"Ti si Laila Wang, zar ne?" Pitala je.
Nesigurno sam klimnula glavom.
"Znala sam. Svugde bih prepoznala tu kosu. Ista majčina." Rekla je uzbudljivo.
"M-molim? Vi znate moju majku?" Rekla sam zbunjeno.
Šta se dešava?
"Kako da je ne znam. Moja jadna drugarica. Kroz šta je sve prošla, a ipak nije doživela da vidi kako odrastaš." Rekla je sa bolom u glasu.
"D-d-drugarica?"
"Da. I veoma sam iznenađena da vas dvoje jedno drugo ne prepoznajete. A jedva ste se odvajali jedno od drugog kada ste bili mali." Rekla je i pogleda Jin-a.
Pogledala sam je sa izbuljenim očima. Onda sam pogled prebacila na Jin-a. Gledao je dokumenta i tačno se vidi da ništa nije slušao.
"Ahh... Ovo dete. Isti je otac." Rekla je i ustala.
Prišla mu je i otela mu papire iz ruku.
"Mamaaa..." Rekao je mrzovoljno.
Mama?!
"Nemoj ti meni mama. Kako možeš da ne prepoznaš svoju Lalu? Koliko dugo si je tražio, a ona ti ispred nosa." Rekla je i pokazala na mene.
Još više sam izbuljila oči.
Otkud ona zna taj nadimak? Samo me je jedna osoba tako...
Brzinom svetlosti sam pogledala Jin-a. I on je mene.
YOU ARE READING
My new life ✔
FanfictionDa li život zaista može da krene na bolje, nakon mnogih uspona i padova? I da li "bolji" život može ostati bolji, ili je i to samo jedna od prolaznih faza? Samo želim da vam se zahvalim zato što čitate moju priču i nadam se da vam se sviđa. Unapred...