Dan bez Bojane je ovdje bio kao dan u pustinji. Dani bez Alekseja su bili bolni za mene i nikad nisu bili teži.
Dan sa Darkom je bio sve samo ne normalan.
"Stani, dokle ćeš me izbjevavati? Mislio sam da ti osjećaš nešto prema meni, pa sam ti odlučio uzvratiti osjećanja jer sam počeo da budem ljubomoran na dečke oko tebe, ali ako su te osjećanja za drugog uhvatila ja se izmičem nemam potrebe biti između vas."
"Već jesi Darko, već si nas uništio. Aleksej me napustio ne želi da čuje za mene, ali ja opet ne krivim tebe. Krivim sebe jer sam nas vidjela zajedno u budućnosti, ali više nas ne vidim, oprosti."
Otrčala sam u kuhinju. Bojana mi je trebala kao voda u pustinji jer sam željela popričati s nekim normalnim, međutim po završetku fakulteta Borisov otac koji je političar je uvalio na neko dobro mjesto, kako to obično biva preko veze i tako je moja Bojana isparila.
Telefon mi je zazvonio i brzo sam se javila. "Molim Kristina?"
"Jao trebaš mi kao žednom voda", rekla je dok se smijeh nazirao u glasu.
"Šta si sad uradila nevoljo?"
"Jedan dečko me zaganja ja njega zaista ne želim niti sam mu davala neke znakove da ga želim, opasan je i ne bih željela da ti pravim probleme, ali mogu li doći par dana kod tebe?"
"Naravno da možeš Kiki."
"Vidimo se večeras."
Prekinula sam i po završetku radnog vremena uputila se prošetati do parka na ljuljašku.
Ovo je bila moja rutina svakidašnja. Poslije posla dođem i sjedim sat vremena ovdje, onda se pokupim i odem u stan kao vuk samotnjak. I istina je najteže je biti s ljudima koji su naučili biti sami, predugo su bili sami i nisu navikli da im se neko petlja u život.
Kiša je počela da pada i gledala sam u nebo. Tako je tmurno i tamno kao i moje srce. Kiša je pljuštala i udarala sve snažnije od beton stvarajući ugodnu melodiju mojim ušima. Žene su trčale po terasi zgrada i micale svoj veš koje su prostrile prethodno. Ja, ja sam tupo sjedila i buljila unaprijed. Sati su prolazili kao minute, nisam ni osjetila kada mi je odjeća bila smokrena.
"Ivana, šta radiš ovdje?", Boris je dotrčao do mene sa svojom kožnom jaknom na glavi.
Usna mi je zadrhtala kad sam pokušala odgovoriti. "Jebo te otkad si ovdje? Od početka kiše? Kiša pada već dva sata."
Slegnula sam ramenima kada me poveo do svog auta i smjestio na sjedište. Odvezao nas je do sada već njihovog zajedničkog stana.
"Ivana jesi dobro? Bože, šta joj se desilo Borise?", Bojana je trčala oko mene sa čajem u rukama i dekom. "Dođi da se istuširaš."
"Odmah da si došao da vidiš šta si uradio jadnoj djevojci!", Boris se derao na telefon. "Halo, ne znam da li će ti smetati sad doći posjetiti Bojanu, Ivana je ovdje promrzla je sjedeći dva sata na kiši. U redu."
Presvukla sam se u Bojaninu odjeću i jako je zagrlila počevši da plačem. "Ja sam kriva. Nisam mogla odlučiti kojeg želim, a kojeg ne. U jednom trenu obojicu sam željela."
"Nisi ti kriva srećo moja lijepa, nije ni njemu ništa bolje. Boris ga nije vidio pet dana, tačnije od vaše svađe."
Kucanje na vratima nas trgnulo iz zagrljaja. "To je ujak rekao je da će doći."
Kako su otvorili vrata Darku tako je on utrčao vani i počeo da me grli. "Isuse, ne radi to više djevojčice. Crkao sam od straha, volim te ko svoju Bojanu, ali ne radi to sve ćemo riješiti."
Porukom sam javila Kristini da sam kod Bojane. Kucanje na vratima nas je trgnulo.
"Mislim da je za tebe", Boris je pokazao glavom ka vratima.
Izašla sam u dugi hodnik otvarajući vrata Alekseju. Pokazala sam rukom ka unutra, ali je on tu ruku uzeo i poljubio gledajući me u oči.
"Da li te Darko povrijedio? Odbio te? Želiš li da ga prebijem? Nema veze što mi se sviđaš i dalje ću ga prebiti za tebe. Ne smije te niko povrijeđivati."
"Samo ti smiješ Aleksej, samo ti."
"Ja sam te povrijedio?"
"Jok, sveti Pavao. Nego šta da ti, sviđaš mi se Aleksej i zavoljela sam te kroz ovu glumu, ali ja da želim nešto na silu i bez povjerenja ne želim. Prije svega ne želim da okrećeš glavu od mene i izbjegavaš me", slomljeno sam pričala.
"Jebem ti sve, pretjerao sam oprosti, samo sjebalo me to da te on poljubio."
"Nije čak niti zaljubljen u mene, kaže da je htio pokušati samo uzvratiti mi osjećanja."
"Oprosti sunašce, planuo sam kad sam vidio drugog da te ljubi. Možemo li početi ispočetka bez lažnog ičega?"
Naškiljila sam oči. "Za početak prijatelji i poznanici."
"Kasnije hmm", rekao je.
Ušli smo u kuhinju i sjeli zajedno. Boris je napao Alekseja, a Darko ga je udario šakom, zapravo pokušao, ali sam ja spriječila na vrijeme.
"Ta mala mi je ko Bojana, nemoj da je sjebeš jer ću te ja sjebati i jebati ujedno. Bilo mi je djevojke zato sam makar pokušao uzvratiti osjećanja ne bi li šta proradilo, ali nije", očitao je lekciju Alekseju.
Treće kucanje na vratima nas je pregnulo iz misli. "Bojana legendo sunce li ti tvoje gdje si?", moja Kiki se grlila sa Bojanom.
"Sve da vam ne jebem koji je povrijedio od vas dvojice? Ma kastrirat ću vas obojicu sjeme vam se zatrlo."
"Kristina, sačekaj. Sve je u redu ljubomora je učinila čuda i to je to."
"Ćao zete ja sam Ivanina rođaka Kristina. Starija sam od nje tri godine."
"Ćao", Boris se pozdravio gledajući je strašljivo.
"Ovo je Aleksej koji mi je pomagao u misiji. Ali sam, mislim svidio mi se", Kristina je prošla pored Darkovih nogu kao mačka. Sva sreća Darko je imao brze reflekse, te je uhvatio prije nego je lupila Alekseja šakom.
"Prestani nesrećo jedna da se trzaš", Darko je držao u svom krilu u koje je ona sama sjela kada je povukao.
"Pusti me da udarim gada!"
"Samo se ti trzaj dok Mirkec raste, sunce li ti skini mi se s kurca ženo", Darko je zajaukao jer je ova skakala i trzala se kao luda.
Svi smo se smijali Darkovoj opasci, ali i Kristininim crvenim obrazima.
A/N
Čak nisam bila niti čitav dan u školi, a već sam umorna. Napisala sam pola nastavka i omišljam se da li bih još pola. Rekoh ma ajde i objavit ću ga kad napišem možda nekom popravim dan.
Volim vas🐥💛...
