12.

2.3K 106 33
                                        

Nikada nisam voljela iznenađenja valjda jer sam od malena bila mala znatiželjna djevojčica. Uvijek sam prije rođendana željela saznati svoje poklone, nikad nisam imala strpljenja.

Otkad sam upoznala Alekseja život mi se ubrzao moj tempo života je postao katastrofalno brz. Nije me puštao ni trena nasamo, a i što me puštao nalazio bi mi zabavu u međuvremenu. Mislim da je to povezano s porodicom i mojim odnosom s njima. Štiti me plašeći se da ću učiniti nešto krivo.

Više od njega nisam imala vremena ni isplakati se kao čovjek. Bio je tu da smanji moju tugu, poveća moju sreću.

"Aleksej prestani me vući zašto to radiš?", upitala sam gledajući u njega.

Ujutro je ustao i rekao mi da obučem svoju žutu haljinu jer sam mu najljepša u njoj.

"Izvoli", pokazao je rukama ispred nas.

"Ljudi šta radite ovdje?"

Zbunjeno sam gledala u Kristinu, Zlatu, Darka, Borisa i Bojanu.

"Došli smo da te vežemo vječno za Alekseja."

"Nosit ćeš moje prezime i dijeliti sve sa mnom apsolutno sve. Imaš toliku ovlast nad mojim srcem, a nemaš mog prezimena. Nemam vremena čekati svadbu dovoljno je u krugu prijatelja zar ne? U našoj smo kući neću dozvoliti da ti iko više naudi."

"Oprostite", stidljivo sam pogledala u matičara.

Dovukao ga je ovako kasno ovdje.


"Sjedite", matičar nam je rekao i započeo s čitanjem.

Čitao nam je o složnosti, zakletvi da smo do groba zajedno. Nisam ga ni planirala pustiti tako lako.


"Možete poljubiti mladu", svi su zapljeskali, a ja sam zbunjeno zagrlila Alekseja oko vrata kao da mi je prvi put da ljubim ovu zvijer.

Aleksej je doista to bio naspram mene. Visok, snažan i razvijen lik, samouvjeren i zna svoje kvalitete, dok ja to tek sve izgrađujem uz njega.


"Čestitamo", Boris i Bojana su prišli i čestitali nam.

Kristina i Darko su nam kupili poklone jer su nam oni ipak kumovi na vjenčanju.


"Nije fer šta ću ja biti?", Zlata se namusila.

"Bit ćeš kuma djetetu, naći ćemo ti nekog dominantnog", Bojana joj je namignula s opaskom.


"Već sam ti rekla ne volim dominantne tipove, oni zapovijedaju i sve bi da bude po njihovom, a ja nisam takva. Ne kažem da želim nekog mlitavog, ali ne želim ništa grubo i bez osjećaja."


"Zlato pazi šta pričaš", Darko joj je namignuo.

"Znam sebe nikad neću pasti na takvog."


"To je i ona rekla meni", Darko se očima bacio na Kristinu.

"Šta sam ti ja rekla kretenu jedan?", novčanikom ga lupila po glavi. "Od one crvenokose vaškice ti mozak zarazile."


"Ne vrijeđaj djevojku", prevrnuo je očima.

"Odjebi", vrisnula je na njega i otišla sjedajući u auto. Otišla je uz škrip guma i prašinom iza sebe.


Pozdravili smo se s matičarem i platili mu što nas je ovjerio zvanično.


"Ja imam neke obaveze, vidimo se", Darko se smrknuo i otišao od nas.


"Ima moju sestru, jaka obaveza", prevrnula je očima Zlata.

"Šuti ti mala rekao sam ti već. Drži jezik za zubima nekad."


"Neću", isplazila mu se.


"Ti, sutra u centralnu bolnicu. Posao te čeka. Društvo vidimo se", mahnuo im je i povukao me za ruku.

Zlata je ostala otvorenih usta vjerovatno se nije nadala da će joj Aleksej pomoći u pronalasku posla.


Sjeli smo u njegov džip i pustio je pjesmu od Galije- Dodirni me.


"Ti, ja, rokenrol i put za Veneciju. Šta kažeš?"


Zaplakala sam i zagrlila ga s osmijehom. Snovi se ostvaruju uz prave ljude.




A/N

2K. Hvala vam ljudi tako sam faking ponosna na vas i na sebe. Iako nisam redovna čitate me.

Još 3 nastavka i idemo s Darkom i Kristinom😝💛

Spasi me 🔚Hikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin