Kristina je po useljenju u svoj stan, koji se nalazio nasuprot Darkovog, pozvala sve nas na jedno ugodno druženje.
Nažalost, Boris i Aleksej su bili spriječeni jer su zajedno morali otići do Rusije, ali smo zato došle Bojana i ja.
"Ujače, krenuo si negdje?", Bojana je pronicljivo stajala na vratima i gledala u Darka.
"Izlazim", kratko je odvratio mičući pogled na Kristinu kojoj se pomalo zlobno osmjehnuo.
Pogledala sam u Kristinu koja je stezala crnu prostirku ispod sebe. Očima sam je ispitivala o ovome, ali ona očigledno nije shvatala moje pitanje. Ili ga nije željela znati.
"Mogao si sjesti s nama", Bojana je predložila.
"Mogao sam par minuta onda moram ići po Lidiju", rekao je i sjeo na stolicu.
Crne hlače, bijela košulja i crna kožna jakna su bile kao zaštitni znak Darka. Nisam mogla vjerovati da mi se nekad ovaj čovjek dopadao.
Sada sam bezizražajno zaljubljena u malu sreću koja je visoka svega metar i devedeset pet.
"Opet Lidija?", Bojana je gledala u Darka kao da će svaki tren skočiti na njega.
"Lidija nikad nije ni prestala da traje", okrenuo je glavu i gledao u Kristinu dok je ovo pričao. "Usputne šeme mi zaista ne trebaju. Želim nekog da oženim", aludirao je na Lidiju.
"Ako oženiš Lidiju praviš kardinalnu grešku", Bojana je prevrnula očima.
"Darko, drag si mi, ali zar ne misliš da je neko bolji za tebe?"
"Ivana, treba mi osoba koja zna šta želi od mene", krajičkom oka je opet gledao u nju dok se ona crvenila i stiskala prostirku.
"Trebao bih da krenem. Hvala na brižnosti. Vidimo se", ustao je i popravio svoju jaknu, a onda bez okretanja otišao.
"Jebem mu sve ludo. Ne mogu da vjerujem da je spomenuo Lidiju i ženidbu to je takva kurvetina, pa da li je on normalan kaži mi?", Bojana je bijesno frknula prekrštavajući ruke.
"Oprostite", ustala sam i izašla na hodnik jer me Aleksej zvao.
"Sunašce, umrijet ću ovdje", zajaukao je čim sam se javila.
"Aleksej, dobro si?", zabrinuto sam upitala.
"Nedostaje mi tvoj glas, stas, nedostaješ mi ti sunašce umirem ovdje. Sutra navečer kad dođem dva sata se neću skinuti s tebe", zajaukao je kao da ga tuku.
Prevrnula sam očima i nasmijala se. "Nisi normalan Aleksej to je samo jedan i pol dan. Vidimo se već sutra navečer, reci mi šta ima tamo?"
"Ima svega samo tebe nema. Obećavam da ću te voditi ovamo i uživat ćeš."
"Aleksej, ti da me odvedeš na livadu ja bih uživala, samo da sam s tobom", umiljato sam rekla.
"Hmm? Šta bismo radili na toj livadi?"
"Isto što i u Rusiji."
"Ovdje ću se zaustaviti jer umirem. Kupio sam ti nešto srećo", zacerekao se.
"Kupio si mi nešto?"
"Vidjet ćeš. Nadam se da ćeš mi zahvaliti onako kako bude trebalo."
"Valjda hoću. Kupio si i mene i moje srce."
"To nije na prodaju nismo na aukciji", frknuo je.
Nasmijala sam se. "Volim te Aleksej, spavaj mirno vidimo se sutra ljepotanu."
"Sutra će biti divan dan."
"Zaista hoće, čim mi dođeš dan mi je divan", zamalo su mi suze izašle na oči, ali sam ih spriječila. Dovraga, vezala sam se za ovog čovjeka.
Šta ću kada dođe kraj?
"Kraj će biti kad umremo, opet razmišljaš o glupostima", učinilo mi se kao da mu je raspoloženje splasnulo.
"Aleksej mislim, razmišljam o svemu. Nikad se ne zna, ali znaj da samo tebe volim."
"Onda jebeno ne sumnjaj u mene jer ja u tebe ne sumnjam ni sekunde, volim te sunašce."
"I ja tebe, ljubim te i lijepo mi spavaj da ne ostaneš i treći dan."
"Tad bih se bacio sa vrha zgrade jebo te ne spominji mi to. Laku noć ljubavi, zaključaj se dobro molim te i čuvaj mi se", zabrinuto je nabrajao. "Prozore zatvori i spusti roletne, nemoj ni trunčicu da ima prostora i zatvori sve prozore u redu?"
"Aleksej bit ću dobro ne brini. Volim te čujemo se."
"Joj ljubavi, čujemo se", tužno je rekao i odahnuo.
Prekinula sam vezu jer on nije bio u snazi. Nisam mogla vjerovati da osoba poput Alekseja ima ovako snažne osjećaje za mene. Počela sam da plačem od sreće jer je neko napokon brinuo o meni. Pažnja mi je uvijek bila otimana od najbližih.
Ušla sam u dnevni boravak i sjela brisajući suze. "I mene je Boris zvao iako me on više zeza za to kad dođe kući da će mijenjati krevet. Ali sam ipak plakala. Jedan dan je prošao i nedostaje mi."
Bojana je obrisala suze.
Pričale smo sa Kristinom o njezinom useljenju i biranju stvari za stan. Bila je zaista dobra u ovom i svaki detalj se slagao postepeno.
Zvono na vratima nas je trgnulo iz razgovora o zavjesama.
Kristina je ustala otvoriti vrata i nas dvije smo također ustale.
"Zlato", Kristina je zazvala ime svoje sestre.
"Kristina došla sam ti", Zlata je zaplakala. "Izbacili su me jer sam se složila s time što si otišla iz one vukojebine. Rekli su kad te nađu za kosu će te odvesti na selo."
"Nju niko neće maknuti odavde", iza leđa smo čule Darka koji je ledenim glasom rekao. "Jer Kristina pripada ovdje među nama kao i ti. Dobrodošla Zlato."
Zlata je zaplakala od jada i čemera. Iako su nam bili daljnji rođaci nikada nisam pomislila da su njihovi roditelji ovakvi i da im ne daju maknuti u trenutcima. Svako ima nešto što ga boli. Odaziva se na "prošlost."
A/N
Šta kažete? Zapetljala sam malo, ali ne puno jer ne želim da vam ova knjiga bude obaveza.
Želim da se uz nju opustite, nasmijete u najgorem slučaju rasplačete od količine ljubavi koje ulažem u ovo.
Volim vas mile moje i sretan nam još jedan početak nove sedmice💜.
