Jutra pored Alekseja su mi bila najljepša. Voljela sam njegovo foliranje da još nije budan, volio je i on moje poljupce zato se i folirao često. Ustala sam ujutro i pogledala na telefon. Deset je sati i utorak je.
"Aleksej budi se", prodrmala sam ga.
"Pusti me Ivana", žmirkao je.
"Zakasnio si na posao, okej pravilo sam svoj gazda, ali zakasnio si", živčano sam ga pogurala s kreveta.
"Ne guraj me više", uhvatio me i zabacio ispod sebe. Spustio se i poljubio me jednom, drugi put, treći put.
"Ne Aleksej kasniš."
"Sam si sebi kriv", progunđao je. "Na godišnjem sam ženo."
"Ali ja nisam i moram se spremiti."
"Uskoro ćeš i napustiti posao", namignuo je.
Zadignula sam obrvu. "Hoću?"
"Da, radimo na bebi sjećaš se?"
"Ne brini vratit ću ti se brzo. Darko me zovnuo samo zbog hrane za vjenčanje."
Klimnuo je glavom i iznageo se na krevetu. Bože, nikad nisam mogla ni zamisliti da ću biti ovoliko sretna i zadovoljna što imam nekoga.
"Koja si ti velika maza", prišla sam mu i poljubila ga brzo. "Ustani da popijemo kafu imam vremena za to."
"Nimalo mi se ne sviđa što sam vlasnik firme, a moja žena kuharica. Nemam ništa protiv toga samo ne želim da stojiš dok radiš previše niti da sjediš previše. To neće biti dobro za moje dijete ljubavi."
"Razmislit ću o ponudi rekla sam ti već. Aleksej ustani i jedi."
"Moje ime s tvojih usana zvuči tako senzualno."
"Aleksej!"
"Ustani sad kad si sebi dopustio da ti životom upravlja sila malo veća od metar i šezdeset", progunđao je sebi u bradu.
"Moja visina nema veze s tim."
Ustao je i došao da jedemo i popijemo kafu. Ćaskali smo o Bojaninoj trudnoći koja napreduje, o Borisu koji ludi jer Bojana ne želi samo da miruje. Ne želi da bude debela kao krava koju Boris neće htjeti ni pogledati.
"Spremna sam", izašla sam dok me Aleksej čekao da me odvuče na posao.
"Sunašce doći ću po tebe nazovi me ni slučajno da si došla sama."
"Shvatila sam šefe. Vidimo se", poslala sam mu zračnu pusu i otišla.
Dobila sam spisak željenih jela i shvatila sam da je ovo vjenčanje doista veliko, gospodin je naručio hranu jer poštuje svoju tradiciju, a i nemam problem s tim da spremam bilo koje jelo kamoli tradicionalno.
"Ćao Ivana došao sam da vidim ide li?", Darko je ušao i smrknuto sam ga pogledala.
Nisam ja ljuta na njega samo sam razočarana nije trebao davati lažne znakove Kristini zbog kojih se ona saplela o njegovu hladnoću. Trebao je odmah reći da ona nema šanse ni na koji način i možda bi joj bilo teško zbog istine, ali prije bi je prihvatila nego lažnu nadu.
"Ćao", odsječeno sam rekla.
"Ovaj, ljuta si na mene?"
"Razočarana."
"Ja jednostavno nisam za nju. Branit ću je iz prikrajka i sve je u redu, ali ne mogu biti s njom."
"Smatram da joj nisi trebao davati lažnu nadu možda bi je istina boljela, ali prije bi nju podnijela nego tu nadu znam Kristinu bolje nego ti", sasula sam mu u lice.
Nagnuo se na pult i prekrstio ruke. "Misliš da griješim?"
"Mislim da si glup."
"Molim?"
"To što si čuo. Slušaj me, odjebao si je sada i preboljet će te, ali samo se usudi uništiti joj sreću kada bude naišao neko drugi. Lično ću te kastrirati jasno?"
"Neće naći nikoga", zamišljeno je rekao. "Voli mene", uvjereno je rekao.
"Za sad Darko, za sad. Upozoren si shvati to kako želiš. Jela su ti ovdje progutaj ovaj čitav batak i uguši se s njim molim te. Doviđenja", izašla sam i zalupila vratima.
Stala sam na cestu i nazvala Alekseja. "Dođi po mene."
"Stižem."
Ja sam svoj život pronašla i sredila.
