Oduvijek sam porodicu smatrala najvećom blagodati, ali ponekad njihove riječi znaju da nas povrijede više nego bilo čije riječi. Bez obzira što smo svoji treba da pazimo na pričanje i riječi jer izuštena riječ se ne može povratiti nazad.
"Ćao sestro", Leonardo mi se pojavio na vratima stana.
"Izvoli uđi", pustila sam ga unutra.
"Gdje je Aleksej?", upitno je razgledao po stanu.
"Aleksej je na poslu, još ne živimo zajedno dok nam kuća se ne završi pored Borisove", nasmiješila sam se. "Želiš li nešto popiti?"
Odmjerila sam svog brata koji je dosta omršavio i zamalo da je odjeća visila na njemu.
"Neću hvala, došao sam tražiti pomoć od tebe."
Klimnula sam glavom. "Izvoli naravno ako mogu pomoći ću."
"Treba mi novaca pošto si se uvalila kod ovog bogataša", smrknula sam se, "Ne smrkavaj se znam da ti je to cilj oduvijek, treba mi novaca da, neću ti reći zašto."
Zbunjeno sam gledala u njega. "Leonardo slušaj me dobro, ovo je zadnji put da ti dajem novce i da si mi došao na vrata vrijeđati zaručnika. Naučili ste da je Ivana tiha, ali bilo je dosta zajebavanja ove Ivane zar ne?"
Ustala sam i iz ormarića izvadila tristo eura i bacila na njega. "Izvoli i ne vraćaj mi se, nauči se boriti za sebe. Ako te baš zanima bogataša nisam našla putem prostitucije i širenja nogu znaš? Nego sam radila u kuhinji da bi sebe prehranila jer sam uvijek bila višak u onoj jebenoj kući ne mogu vjerovati da neko ne može napraviti mjesta za vlastito dijete."
Ulazak na moja vrata me trgnuo iz deranja na Leonarda. "Sunašce stigao sam", Aleksej je ušao i stao pored mene gledajući u Leonarda s visoka.
"Šta radiš ovdje? Dao sam ti dovoljno prošli put da se maniš moje žene. Jesam li?", Aleksej se dreknuo na njega. "Sve praštam sem suza moje žene. Ovo što vidiš nije tvoja sestra više iskorištavaš nekoga to ti nije familija više. Izlazi iz kuće i usudi se da je još jednom rasplačeš", Aleksej ga je istjerao vani dok mu je Leonardo psovao.
Sjela sam i zaplakala sklupčana na fotelji. "Donio sam pizzu da jedemo i zamisli šta? Jebem ti sve ugledam moju ženu kako mi plače", čučnuo je pored mene i zagrlio me.
Ustao je i dignuo me stavljajući sebi u krilo. "Slušaj me, nemaš potrebe plakati. Sve što je moje to je i tvoje, pa čak i moja porodica. Okej djevojčice?"
"Aleksej ne mogu vjerovati da me porodica smatra sponzorušom. Nisam sponzoruša zar ne?"
"Hej kakva sponzoruša? Nemaš ni slovo s od toga. Ljubavi izabrao sam te jer si drukčija i dalje sa mnom šetaš kad je kiša iako imam Mercedesa AMG, ali tebi to nije važno. Voliš žute haljine, ukrasne trake za kosu, živiš za rokenrol i dogovorili smo se ići u Veneciju zar ne?"
Klimnula sam glavom. "Ja te volim Aleksej."
"Ti si moja porodica. Uskoro je proširujemo zar ne?"
A/N
Imam puno učenja i bolešljiva sam ovih dana paa evo nastavka kakav god da je. Volim vas mnogo ❤još pet nastavaka i započinjemo sa DARKOM I KRISTINOM. Da li ste uzbuđeni?
