Oduvijek sam mislila kako ljubav nije za mene. Moj život je bio težak i nikada nisam mislila da ću naći nekoga ko će mi posvećivati pažnju. Smatrala sam sebe jadnom, nedovoljno privlačnom ženom i to je uvijek bio problem sa mojim samopouzdanjem.
"O moj Bože", začuđeno sam rekla gledajući samo u veliki buket crvenih ruža. "Aleksej? Da li si ti normalan? Ne želim poklone od tebe. Ni od koga ne želim poklone, ali ruže su predivne i stvarno voljela bih ih prihvatiti, ali ipak ne volim uzimati od drugih ljudi jer se uvijek ispostavi kao pogrešno i nabadaju na nos i ne volim da se trošiš na mene", brbljala sam.
"Brbljivice mala začepi", ušao je u stan i prošao pored mene dotičući me ramenom.
Potrčala sam za njim i posmatrala kako ostavlja ruže na stol, a onda i kako traži posudu u koju će smjestiti ruže.
"Aleksej rekla sam nešto. Buket je preskup."
"A koga boli kurac koliko sam novca dao?"
"Mene boli, ne želim da se trošiš na mene."
Prevrnuo je očima i smjestio ruže u posudu, a potom je sjeo na fotelju. "Sjedi."
Sjela sam na trosjed na suprotnu stranu od njega. "Mislio sam da ovdje sjedneš kod mene."
"Sjeo si na fotelju kako očekuješ da sjedim, na tebi?"
Premjestio se na dvosjed i pogledao me pronicljivo. Prevrnula sam očima sjedajući pored njega. Aleksej je bio najljepši muškarac kojega sam imala prilike vidjeti i dotaknuti, a nije da sam ih imala puno. Moji bivši momci su bili pristojni i fini momci još u srednjoj školi.
"Slušaj me, ja ću da trošim na tebe koliko ja želim nemoj ni slučajno da se buniš u redu?", rekao je držajući ruku na mom obrazu.
"Aleksej nemoj. Na kraju ću ja ostati povrijeđena, a to mi ne ide u prilog. Samo me ne kupuj sitnicama, za mene su ruže mnogo više nego da si mi kupio svarovsku narukvicu."
"Ššš", pomazio me po obrazu i približio se tako da me njegov dah milovao. "Vjerujem u našu budućnost, sada ništa nije lažno. Ne vjerujem ni da je onda bilo samo me nisi na vrijeme pronašla sunašce", hrapavo je pričao.
"Hvala za ruže", zagrlila sam ga oko vrata. "Ovog puta ću ih prihvatiti, naprosto ne mogu odbiti cvijeće nikada."
"Voliš cvijeće i bašte?"
Klimnula sam glavom.
"Sve ćemo ostvariti zajedno", zagrlio me. "Mi to možemo, pobijedit ćeš samu sebe i ostvariti sve što želiš."
"Nećeš mi biti sponzor."
"Bit ću ti ljubavna pratilja i zvijezda vodilja."
Opkoračila sam ga nogama i zagrlila. Odmaknuo me od sebe i spustio na krevet kako bi samo par sekundi kasnije spustio svoje usne na moje u grub poljubac. Ljubav i strast nije isto, ovo sada je ljubavni poljubac sa strašću.
"Aleksej", protisnula sam mucajući.
"Molim sunašce?"
Nisam imala snage odgovoriti i samo da nije Kristina uletjela prepustila bih mu se.
"Opa pomirenje palo", zapljeskala je rukama i promrdala kukovima.
Aleksej je ustao s mene i pomogao mi da ustanem. "Nažalost palo bi još nešto, ali si nevolja pa se uplićeš svugdje", zacerekao se.
Nasmijala sam se i ustala donoseći nam sok.
"Je li Darko tvoj brat?", Kristina je pokušavala shvatiti ko je kome šta.
"Sačuvaj me Bože", Aleksej se prekrstio.
"Sad se sjećam ispričala mi je Ivana, ali sam teško povezala odmah."
"Šta kažete na sutrašnji izlazak?", Aleksej je upitao gledajući u mene.
Slegnula sam ramenima kad je Kristina skočila i počela grliti Alekseja koji je bio, blago rečeno, zabezeknut.
"Napokon da negdje idem", nasmijala se i zamrdala kukovima ponovo.
Veselo je odlepršala do sobe, a ja s Aleksejom do ulaznih vrata da ga ispratim.
"Vidimo se ljubavi", poljubio me još jednom crpeći svu ljubav iz mene i uzimajući je k sebi.
"Ćao", protisnula sam i otišao je.
Otišao je, ali ne za stalno.
A/N
Isprike do neba, ali rekla sam vam kad škola kreće slabo imam inspiraciju i sve. Škola crpi to iz mene, ali šta je tu je...
Vaša se gimnazijalka uplašila ovog trećeg razreda, znači užas blagi, ako ovo prođem odličnim sve ću zaista.
Volim vas mili moji i uživajte, sutra ili večeras ide nastavak💋😝
