Ljubav sa okusom čokolade 🔚

XV Mudrost je adut iz rukava

Olten, 2020 god.

David Leo je nervozno koračao po svojoj sobi, bio je malo je reći ljut, pucao je po šavovima. To je bio bolji opis stanja u kojem se sada nalazio. Znao je da je i on djelom krivac, ali  to nije sebi mogao na glas priznati.

O ne,  ipak je Kaserova krv jača, a talijanski temperament nimalo ne pomaže. Već je pet puta pokušavao  da započne  razgovor sa nonom Lucindom, a onda bi  naglo zastao i odustao od te zamisli. Jednostavno ne želi da se itko petlja, ako je Elena donijela takvu odluku neka joj bude, on sigurno neće prvi da popusti. Nikako nije mogao da shvati šta ta žena želi od njega, malo je sva mazna, a u drugom trenu hladna kao led.

Ukoliko misli da se tako može poigravati sa njim gadno se prevarila. On je prošao toliko toga u životu, da bi sada sebi dozvolio te toplo~ hladne igrice i da bi trpio ljubomorne ispade.

Možda je mislila da će ga time impresionirati, to znači da ga nije dobro procjenila. Ma koliko mu se sviđala i ma koliko ga njena blizina izluđivala, naprosto nema namjeru da nasjeda na provokacije. U tom umnom monologu prekinulo ga je kucanje o vrata njegove sobe, a onda je iza njih provirio nježan i prelijep lik njegove rodice Marije,  koja ga je blagim glasom podsjetila da je vrijeme večere.

~ Davide  gladne smo, za stolom nam pomalo cure sline, i samo tebe čekamo.

~ Joj ti mali  mangupe,  eto me stižem odmah samo da promjenim ovu garderobu na sebi.

~Važi, super! i molim te ubrzaj,  jer nonin stomak proizvodi baš lude zvukove.

Uspjela ga je nasmijati  dva puta u par trenutaka. Zaista je volio svoju mladu veselu rođaku. Stigla je u pravom trenutku u njegov život,  ispunila je prazninu koju je načinila Mia svojim odlaskom, a svaki dan je bivala sve teža za podnijeti.

Bio je zahvalan na ovom prekidu,  jer da se nastavio nervirati i ljutiti još malo, poludio bi skroz na skroz. To sebi jednostavno nije mogao dozvoliti. Ne on, stijena od čovjeka, ona koja ne pokazuje osjećaje.

Večera je prošla u ugodnom tonu, iako su za stolom sjedili samo njih troje. Otac i majka su  još uvijek boravili u Torinu, a Luca je bio tko zna gdje. Nona Lucinda je bila izuzetno raspoložena. Ujka Mario stiže  sutra, nedostajao joj je svakog dana kada nisu bili skupa,  poželjele su ga neizmjerno ona i Marija.

Polako su završavali večeru, kada se nona Lucinda malo ozbiljnijim tonom obratila Davidu:

-Unuče molim te možeš li poslije večere da svratiš do moje sobe, voljela bi da malo popričamo, ako je to ikako moguće i ako nemaš kakve druge planove.

- Svakako nona, nemam nikakvih planova, a iskreno sam se zaželio razgovora sa tobom.

-Ah kakav stric, takav i ti. Laskavci obojica, ali neka ti bude, očekujem te uskoro gore.

~ Marija molim te izvini, ali moram nešto hitno da raspravim sa njim, nadam se da ti ne smeta što ćeš malo ostati sama.

-Nikako, samo vi razgovarajte ja ću malo prošetati vrtom, reče ona uz osmijeh.

Izašla je na terasu obasjanu mjesečinon, uživala je u vrtu koji je nekoć davno osmislila Davidova prabaka. Čula je samo divne stvari o njoj, a ovaj prizor joj je dodatno otkrivao koliko je bila pedantna, smirena, veselog duha i nepogrješivog osjećaja za boje i detalje.

Lucinda je dugo sama brinula o  cvijeću i svim ukrasima, a onda je Ben jednog dana poludio od brige. Povrijedila je nogu i dugo je trebalo da se oporavi, ipak je ona zaista u vrlo poznim godinama. Pa je doveo Alfreda da preuzme brigu o vrtu. Nije htio da čuje odbijanje, bio je jako hrabar i uporan i uspio je uvjeriti da prepusti njegu vrta baštovanu.