Ljubav sa okusom čokolade 🔚

XI Uvijek postoji bolje sutra

Itabuna, 2020

Elena je nervozno cupkala na mjestu, čekajući da avion u kojem je Sarah sleti. Bila je užasno nervozna, jer o njeno analizi zavisio je opstanak dviju fabrika. David je ostao u Itabuni, da pomogne radnicima, a nju je dovezao vozač don Josea.

Kontrolna tabla letova pokazivala je da bi let trebao stići za deset minuta i da nema kašnjenja.
Za to vrijeme David Leo zasukao je rukave i pomagao lokalnom stanovništvu da pripreme sve za berbu.

Ukoliko analiza koju uradi Sarah da zeleno svijetlo za ove plodove. Mada nakon onog napitka nije uopće sumnjao u kvalitet ovog kakaa, te da je upravo ovaj kakao ono što im treba za njihovu čokolateriju.

Bilo je vruće ko u paklu, pa je David skinuo košulju i ostao samo u tankoj potkošulji koja je naglašavala njegove jasno definirane mišiće.

- Sada vidim mladiću šta je gospođica Elena vidjela u vama, ups mislim na vama. Uz gromoglasan smijeh reče mu don Jose.

-Nemojte se tako šaliti don Jose, ispada sada da su je privukli samo moji mišići, reče David uzvrativši osmjehom.

-Ma nije samo to vidim ima nešto i u tom osmjehu što ti krasi lice.

~ Don Jose opet me zezate kao da sam dječarac, svjestan sam svog izgleda i hvala Bogu na genima koje nosim, ali vjerujte mnogo sam više ponosan na ono što nosim u sebi.

U tome trenutku je do njih dotrčala Teresita da im javi da se gospođica Elena upravo vratila i da će svaki čas i one stići do njih samo da se Sarah prvo malo osvježi.Davidovo lice se ozarilo jer je znao da će konačno uskoro imati rezultate i znati na čemu su.
-Hajde da požurimo sa pripremama dok njih dvije ne stignu.

-Oh mladiću, ali vi ne morate da radite ništa ima ljudi koji će to umjesto vas.
-A ne nema od toga ništa don Jose, bez uvrede, ali i ja želim da sudjelujem, meni je taj kakao potreban, a s obzirom da sam vas sve digao na noge bilo bi u redu da i ja sudjelujem.

- Ok kako ti kažeš mladiću, ja se neću buniti, ti znaš najbolje.
U tom trenu na vidiku su se pojavile Elena i Sarah, koja je za sobom vukla ogroman metalni kofer. David je pretpostavio da joj to treba za rad da bi mogla da ispita kvalitetu kakaa, nešto kao pokretna labaratorija.

-Kaseru samo da znaš nisam bila baš oduševljena što ste me prozvali tako kasno da me dovučete na drugi kontinent.
-Oh pa Sarah, to nije moja krivica.

Pobogu ja nisam ni znao da si ti kemijska tehničarka, i to specijalizirana za kakao, sve dok mi Elena nije rekla da ima pravu osobu za taj posao i izgovorila tvoje ime.

-O, ali jesi kriv što je nisi spriječio ,  osmjehne se ona.
-Da tu si u pravu, ali hitno si nam potrebna i morali smo te dovući.
-Djeco ne bi se htio nametati, ali mislim da je bolje da se Sarah baci na posao, jer nam opasno ponestaje vremena, ako želite da sve bude urađeno na vrijeme, reče zabrinuto don Jose.

-Upravu ste don Jose, bolje da se bacim na posao, Elena draga molim te da pođeš sa mnom, možda će mi zatrebati tvoja pomoć.
-Naravno Sarah šta god ti je potrebno.
Kada su se malo udaljile od ostalih, do mjesta na koje joj je pokazao don Jose, Sarah zavjernički reče Eleni -Pa nadam se da ste vas dvoje sada u potpunosti na ti , jel da?

-Sarah mislim da imamo pametnijeg posla reče Elena pocrvenivši.
-Znam da imamo posla,ali nemoj da misliš da si se izvukla od inspekcije draga moja, znaš da ja ne odustajem.

Sarah je raspremila svoju pokretnu labaratoriju i počela analaizirati uzorke lokalnog kakaa sa nekoliko različitih stabala. Minute su prolazile dok je Sarah u tišini mješala kemikalije i dodavala ih u različite epruvete. Eleni se od nestrpljivosti da sazna rezultate, činilo kao da su prošli sati.