8. poglavlje- Katja

1.1K 59 2
                                    

                Dva tjedna kasnije.

Ubit će je. Definitivno će je ubiti. Zaklat će je. Raščetvorit će je. Ali, ipak to je nije spriječilo u njenom naumu. Osvrnula se oko sebe prije no što je otvorila prtljažnik svog automobila i izvadila stvari iz njega. Zaključala je automobil pa krenula prema njegovom stanu. Ušla je u dizalo i nestrpljivo stala koračati dok napokon nije stigla. Otključala je vrata stana i ušla unutra. Sakrila je ključ koji je kopirala bez njegova znanja u svoju torbicu pa spustila stvari na stol u blagovaonici.

Skinula je kaput i izula štikle koje je nosila pa odšetala u dnevnu sobu. Osvrnula se oko sebe i nasmiješila se kada je primijetila nisku, ali široku i dugu policu između dva prozora s izlazom na balkon. Maknula je vaze s nje i očistila je pa je malo odmaknula od zida. Zadovoljno je uzdahnula kada je primijetila da se iza nalazi utičnica. Pogodak. Obrisala je policu pa se vratila u kuhinju po stvari.

Kako je najebala. Izvadila je vrećice za zamrzavanje iz velikog staklenog akvarija i sigurno ih smjestila na stol pa odnijela akvarij na policu. Savršeno. Pristajao je savršeno. Bože, koliko je platila taj akvarij, a nikada ga nije koristila. Bože sačuvaj. Ali, sada se pokazalo vrlo dobro da mu je trebao samo priključak za struju, a ne i za vodu kao kod nekih. Uključila ga je u struju i provjerila radi li filter pa odšetala u kuhinju i stala puniti vodu u kante.

Deset minuta kasnije akvarij je bio pun, a voda spremna. Zadovoljno se nasmiješila i prišla velikoj kutiji na stolu pa iz nje stala vaditi ukrase. Da, to će izgledati savršeno kada sve sredi. Kućica, luk, koralji, kamenje, šljunak. O, da. Savršeno. Taman je ustala i odmaknula se korak kada je krajičkom oka primijetila štakora kako silazi niz stube. Mačka je sretno došetala do nje i popela se na policu s akvarijem pa mirno sjela.

„ Ne miči se i ne diraj vodu, okej?" upozorila je, „ ako samo vidim tvoje male smrdljive šape kod svojih riba, nadrapala si. Bacit ću te s balkona. Ne. Bacit ću te s Tornja. Samo probaj."

Zadovoljno se nasmiješila kada je Chi Chi legla na policu i stala je promatrati. Odlično. Vratila se u blagovaonicu i stala nositi ribu po ribu u akvarij. Mislim, imala ih je samo desetak. Kao da je to tako velika brojka. Zeus. Hera. Apolon, Ares. Atena, Afrodita i Artemida. Posejdon. Had. Hermes, Hefest. Da, svi na broju. Njeno cijelo Grčko nebo u malom. Poklopila je akvarij i zadovoljno se srušila ne sofu. Chi Chi je nekoliko trenutaka promatrala ribe koje su plivale, a zatim se popela na fotelju i sjela joj u krilo.

Uzela je mačku u naručje i polegla je na leđa pa je stala maziti po trbuhu. Da, definitivno se navikava na ovaj stan. Mali, ugodan, na dobroj lokaciji, lak za održavanje, s lijepim pogledom. Definitivno se navikava. A i navikla se na sustanara koji joj je tako lijepo ustupio svoj stan bez ikakvih pitanja ili komentara.

Svidjelo joj se doći doma s posla kada ju je netko dočekao s ručkom ili večerom i čašom vina uz razgovor ili dobru knjigu. Jedino što ju je smetalo bila je činjenica da i dalje nije ništa poduzeo. Nije više bio tako hladan prema njoj, ali nije joj dao naznaku da bi želio nešto s njom. Bar ne riječima. Pretpostavila je da joj ne bi baš dozvolio da dijele krevet da ne želi nešto s njom ili provodio svoje slobodno vrijeme s njom.

Odjednom se stanom probilo glasno i prodorno zvono. Namrštila se i spustila pogled na ručni sat. Pet sati. Erika ne bi trebalo biti do sedam, a on ovako i onako ima ključ. Ustala je i prišla vratima pa provirila kroz otvor. Tko je to bio? Oprezno je odškrinula vrata i stala promatrati ženu nasuprot sebe.

Vidjela svakakve ljude, ali ženu koja je izgledala ovako loše, nikada. Kosa joj je bila u kaosu, nepočešljana i potpuno... kako se to uopće moglo opisati? Kao da joj je nedostajalo vitamina za rast. Koža joj je bila blijeda, na mjestima i siva, a bila je toliko mršava da joj je praktički vidjela kosti vrata i ključne kosti. Odjeća joj je padala preko tijela kao krpa, a primijetila je da se trese. Usne su joj bile blijede, gotovo plave, a jasno joj je vidjela i mrlje na koži i žile na vratu. Bože, izgledala je kao hodajuća smrt.

Kradljivac mog srcaМесто, где живут истории. Откройте их для себя