Kradljivac mog srca

6. poglavlje- Oceanovih jedanaest

„ Što ti radiš tu?"

Penelopa se namrštila kada je primijetila malo klupko dlake poznato kao Chi Chi ušetalo u njen ured u svom klasičnom fancy mačjem hodu. Prokleti stvor, što si je on to dopuštao? Zar je mislio da može tako ušetati sa svojim visoko podignutim repićem, popeti se na njen stol i šarmirati je svojim ogromnim plavim očima? E pa očito je mislio. I jako je dobro mislio.

Skrenula je pogled s računala na mačku koja se protezala kraj nje pa je poškakljala po trbuhu. Kao hipnotizirana, mačka se bacila na leđa i ogolila joj svoj mali, ali istovremeno enormno veliki trbuh. Zakolutala je očima i stala je češkati. Šugavi stvor. Ubit će Erika.

Spustila je pogled na mapu pred sobom koju je proučavala. Popis gostiju za promociju burbona. Ništa posebno. Neki gastro ljudi, par poznatih političara, još neki biznismeni. Ništa posebno. Moretti. Moretti? Čekaj malo. Vratila je pogled na prezimena pod f i namrštila se kada je primijetila Mirabellino ime i prezime. Trebala je to očekivati. Čitala je da se Ferro ponovno vratila u te gastro vode i očekivala je njen dolazak. Ali, ipak, bilo bi bolje da ne dolazi.

Namrštila se kada joj je odjednom hrpa dlaka prekrila popis koji je čitala. Ljutito je promotrila tu razmaženu prokletnicu. Osvrnula se oko sebe pa nataknula svoj sako i ubacila je u prednji džep. Sreća da je bila manja od teniske loptice.

Fokus. Fokus. Fabri. Erik je na popisu? Vratila je pogled i namrštila se kada je primijetila ime. Michael Fabri. Nije li to bio onaj neki prokleti odvjetnik iz Milana? Prokletstvo. Ustala je i odškrinula vrata ureda pa promotrila što Erik radi.

Prokletstvo. Baš tada je morao imati klijenta. Nije mogla ne primijetiti da su ga klijenti voljeli. Bio je vrlo uspješan u sklapanju poslova i ljudi su mu vjerovali. Dobar govornik, rekao bi čovjek. Njen Ciceron. Njen? Pa što joj je došlo? On nije bio njen nikako. Ali, Bože, bio je tako zgodan. Ta siva košulja i sako su mu tako dobro stajali. Naslonila se na okvir vrata i stala grickati nokte. Ti vrući erotski snovi pratili su je već tjedan dana i svaku bi noć bili sve realniji i realniji.

Namrštila se kad je primijetila Rose kako joj prilazi. Što je sad ona htjela? Zar nije primijetila da je duboko u svojim mislima i da uživa u njima sama sa sobom? Ugurala se u ured kraj nje i ponovno pritvorila vrata kako ne bi bile izložene pogledu.

Nije mogla ocijeniti sviđa li joj se možda Erik ili nešto slično, ali opet, i Rose je bila zgodna žena. Plavokosa, visoka, vitka, smeđe oči, širok i lijep osmjeh. Što bi još čovjek mogao poželjeti? Kratko ju je promatrala, a zatim vratila svoj fokus na Erika.

„ On zna?"

„ Zna li što?" upitala je zbunjeno.

„ Za tvoju prošlost."

„ Zna" promrmljala je, „ imamo posao. Želiš sudjelovati?"

„ O čemu se radi?"

„ Burbon u Champagneu."

„ Zanimljivo. Nije baš tvoja domena. Ti više voliš umjetnička djela."

„ Nije važno što je, važno je da je unosno."

„ Ako ti tako kažeš. A zna li on da ti..."

„ Ne" prekinula je naglo, „ ne znam jer ni sama nisam sigurna."

„ Ali, ipak ima nečega."

„ Osuđuješ li me?"

„ Ne, naravno da ne. Ne bih radila za tebe da te osuđujem. Samo primjećujem da u zadnje vrijeme često stojiš ovako i gledaš uokolo."

„ Ne želim pričati o tome."

„ A, tvoja novootkrivena ljubav?"

„ Što?"