Vidim te 🔚

5

Nije rekla ni riječ dok smo išli do restorana. Nespretno je izvukla stolicu ne dozvolivši meni da to uradim i još nespretnije sjela uvlačeći noge pod stol. Njene lijepe oči ispod gustih kovrča samo su vrludale lijevo–desno, i baš kao i uvijek do sada nisu bile voljne da se zaustave na meni.

– Rain...

– Hm?

– Je li ti neugodno?

– Ne. Nije. Sve je ok. Kava je najmanje što mogu učiniti. Spasio si mi život. Dugujem ti mnogo toga, mogu makar sada popiti... – stane, pa udahne – kavu s tobom, Ice.

– Ne duguješ mi ništa – moj glas treperi dok joj se obraćam, ali nekako imam utisak da se ona osjeća puno gore. – Ako ne želiš biti ovdje sa mnom, ne moraš. Ne želim da se osjećaš loše.

– Ne osjećam se loše. Zbilja.

– Rain...

– Reci.

– Možeš li me pogledati? Vidiš li ti mene uopće dok sjedim ovdje pred tobom? – ispod kovrčavog pramena njen se pogled podigne i sudari s mojim.

– Vidim te. Naravno da te vidim Ice.

– Spuštaš svoj pogled ispred mene i gledaš svuda osim u čovjeka koji ti se obraća. Imaš li problem sa gledanjem ljudi u oči Rain?

– Možda.

– Ili je to samo sa mnom? Možda sam ja jedan od onih ljudi za koje bi voljela da su nevidljivi.

– Ne. Nije tako, ja... – krene, ali konobar nas prekine s narudžbom – Nije tako Ice, ima stvari u vezi mene koje ne znaš, mislim, kako bi i znao, jednostavno... Zaboravi! Zahvalna sam ti. Jako. Da nije bilo tebe danas, ja ne bih više bila na ovom svijetu to je sigurno. S mojim umijećem plivanja, ma, to je garantirano. – Konobar se vrati s kavom, a njen pogled opet skrene.

– Imam utisak da me se bojiš Rain Summer. – ona me pogleda baš tako, nekako bojažljivo.

– Možda si i u pravu.

– Zašto pobogu? Ništa ti loše nisam učinio. Niti bih ikada.

– Istina, ti nisi, ali...

– Netko drugi jest? – samo blago kimne. U meni se tog trenutka stvori užarena kugla bijesa. Sama pomisao na to da je netko naudio ovoj ljepoti stvori u mom trbuhu bombu ljutnje.

– Oprosti Ice, ja jednostavno se ne osjećam baš dobro... S muškarcima, razumiješ. I žao mi je što sam možda bila kučka prema tebi kako kaže Vera, a i prema svima ostalima. Eto, rekla sam. Žao mi je, to je jednostavno obrambeni mehanizam mog tijela i moje psihe. Nisi ti ništa loše učinio, čak si  učinio  mnogo divnu stvar za mene danas i ja ću ti uvijek biti zahvalna, ali ja sam jednostavno veoma komplicirana osoba.

– Mislio sam da me nikada nisi vidjela, a danas kada si rekla moje ime, shvatio sam da to možda nije istina.

– I nije istina. Vidjela sam te. Vidim te Ice Storm svakoga jutra zadnje dvije godine. Vidim te uvijek među svim tim ljudima. I plašim se toga. Plašim se svega što ne mogu da objasnim, a ti si jedna od tih...stvari. Mislim, nisi ti stvar...– ali meni je sasvim dovoljno to što je rekla da se moje usne razvuku u osmijeh. – Što je?

– Ništa, samo mi je drago da znam da nisam nevidljiv.

– To nikako nisi. – Udahnem duboko i nisam siguran da li ću da se kajem zbog ovoga ili će možda to nečemu da mi pomogne s njom, ali na mom su jeziku već riječi i nazad nema.

– Zadnje dvije godine svakoga jutra prođemo jedno pored drugoga Rain. Moje oči svakoga jutra ugledaju ono za čim žude, a objekt moje žudnje, ovaj predivni anđeo koji sjedi ovdje, svakoga jutra prođe pored mene kao da sam zrak. Bez pogleda, bez kontakta, bez znaka da shvaća da pored nje prolazi ljudsko biće. – Ona ubrzano diše i trepće očito iznenađena ovim što čuje. Iznenađujem i sam sebe, do maloprije sam drhtao kao prut od same pomisli da je blizu. Sada, kao da je netko premotao život unaprijed u vrijeme kada su mi muda kao u slona i mogu da kažem sve što želim ženi koju volim. Ženi koju iz prikrajka samo gledam dvije godine kao neki matori perverznjak nemoćan da skupim hrabrost i priđem joj. Sada, najednom ja kao da nisam ja, osjećaj u mom tijelu meni je nepoznat. – I moj prijatelj Jered isto tako misli da si uvažena i da si... pa kako kažeš kučka baš zbog toga što se prema ljudima ponašaš kao da su nevidljivi. Ali ja... Ja sam uvijek vjerovao da za to imaš neki samo tebi znan razlog i da ti nisi takva kakvom te svi smatraju. – Njoj suza iz lijevog oka kane na obraz. To me skameni.