Nikada me nije primjetila u gomili ljudi, a ja sam u svakoj gomili video samo nju. Bog mi je dao priliku da iziđem pred njene oči, da me upozna, da me zavoli.
"Vidi me, samo pogledaj i vidjet ćeš. Tu sam, uvijek sam bio tu" zadnje je što sam joj rek...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
– Rain... – priđem, a ona se nasmiješi. Tako je čudno i tako nestvarno nakon toliko vremena samo joj prići, dobiti njezin pogled, njezinu pažnju. Kao da sam u nekom snu sve mi je ovo čudno i nevjerojatno.
– Jutro Ice – pogleda preko mog ramena – I tebi Jered. – Jer nešto promumla, pa skupa sa Verom prođe pored nas.
– Jesi dobro?
– Jesam. I oprosti što sam morala da odem noćas, to jednostavno nisam smjela propustiti.
– Neki dobar san koji se sanja uvijek u isto vrijeme? – i taj osmijeh uljepša ovaj cjeli dan koji tek počinje.
– Ne. Ne sanjam. Rijetko kada i kada se to dogodi, nekako je uvijek stvarno, traumatično i loše. Moj mozak ne umije sanjati lijepe snove.
– Kažu da se najljepši snovi sanjaju kada je čovjek okružen ljubavlju. Kada voli i kada je voljen.
– Pa, ne znam kako je to i ne znam da li ću ikada saznati.
– Zašto ne bi?
– Ice, toliko je toga što se uvijek ispriječi između mene i ikakve ljubavi. Ne bih o tome u rano jutro. Čeka nas posao.
– Mogu li te kasnije odvesti na ručak? – nekoliko dugih sekundi ništa ne kaže i već sam siguran da će reći:"Ne, danas neću ni da jedem ni da pijem".
– Može! – kao da mi je netko srušio kamenje s ramena, samo se opuste.
– Dogovoreno. Idemo?
– Idemo!
* * * *
Nikada do sada nisam imala priliku vidjeti Icea Storma kako radi i koliko je zapravo predan svom poslu. Klijenti pomno prate svaku njegovu riječ dok izlaže objašnjenje sve te silne papirologije koje moramo strpati u zapisnik, ovjeriti i pripremiti za potpisivanje. Njegov glas je ugodan i da sam na mjestu klijenta ja bih mu potpisala sve bez da i pročitam. Nekako ulijeva povjerenje jer gleda ljude direktno u oči kada govori, ima čvrst stav i siguran je u svaku riječ koju izgovara. Svo ovo vrijeme dok sam ga promatrala u prolazu nisam mogla zamisliti kako uopće izgleda provesti vrijeme u njegovu društvu, što on zapravo radi na katu ispod mene, a sada sam dobila priliku da sve to vidim i saznam odjednom. I ne, ne bih rekla da voli ovo što radi, baš kao i ja nije zaljubljen u svoj posao, ali radi ga jer mora. Vjerujem da bi baš kao i ja radije svoj život posvetio radu onoga što voli. Umjetnosti ili nečem drugom.
Klijenti su veoma zadovoljni pružaju se ruke i posao je koliko vidim zaključen, tu nema priče. Zato i jesmo ovdje. Svatko od nas ima svoje zadatke, a pri tome nas naša tvrtka časti usputnim odmorom u rezervatu koji je zaista prekrasan.
– Rain? – Isuse, kako se prišunjao da ga nisam vidjela?
