– Rain... – priđem, a ona se nasmiješi. Tako je čudno i tako nestvarno nakon toliko vremena samo joj prići, dobiti njezin pogled, njezinu pažnju. Kao da sam u nekom snu sve mi je ovo čudno i nevjerojatno.
– Jutro Ice – pogleda preko mog ramena – I tebi Jered. – Jer nešto promumla, pa skupa sa Verom prođe pored nas.
– Jesi dobro?
– Jesam. I oprosti što sam morala da odem noćas, to jednostavno nisam smjela propustiti.
– Neki dobar san koji se sanja uvijek u isto vrijeme? – i taj osmijeh uljepša ovaj cjeli dan koji tek počinje.
– Ne. Ne sanjam. Rijetko kada i kada se to dogodi, nekako je uvijek stvarno, traumatično i loše. Moj mozak ne umije sanjati lijepe snove.
– Kažu da se najljepši snovi sanjaju kada je čovjek okružen ljubavlju. Kada voli i kada je voljen.
– Pa, ne znam kako je to i ne znam da li ću ikada saznati.
– Zašto ne bi?
– Ice, toliko je toga što se uvijek ispriječi između mene i ikakve ljubavi. Ne bih o tome u rano jutro. Čeka nas posao.
– Mogu li te kasnije odvesti na ručak? – nekoliko dugih sekundi ništa ne kaže i već sam siguran da će reći:"Ne, danas neću ni da jedem ni da pijem".
– Može! – kao da mi je netko srušio kamenje s ramena, samo se opuste.
– Dogovoreno. Idemo?
– Idemo!
* * * *
Nikada do sada nisam imala priliku vidjeti Icea Storma kako radi i koliko je zapravo predan svom poslu. Klijenti pomno prate svaku njegovu riječ dok izlaže objašnjenje sve te silne papirologije koje moramo strpati u zapisnik, ovjeriti i pripremiti za potpisivanje. Njegov glas je ugodan i da sam na mjestu klijenta ja bih mu potpisala sve bez da i pročitam. Nekako ulijeva povjerenje jer gleda ljude direktno u oči kada govori, ima čvrst stav i siguran je u svaku riječ koju izgovara. Svo ovo vrijeme dok sam ga promatrala u prolazu nisam mogla zamisliti kako uopće izgleda provesti vrijeme u njegovu društvu, što on zapravo radi na katu ispod mene, a sada sam dobila priliku da sve to vidim i saznam odjednom. I ne, ne bih rekla da voli ovo što radi, baš kao i ja nije zaljubljen u svoj posao, ali radi ga jer mora. Vjerujem da bi baš kao i ja radije svoj život posvetio radu onoga što voli. Umjetnosti ili nečem drugom.
Klijenti su veoma zadovoljni pružaju se ruke i posao je koliko vidim zaključen, tu nema priče. Zato i jesmo ovdje. Svatko od nas ima svoje zadatke, a pri tome nas naša tvrtka časti usputnim odmorom u rezervatu koji je zaista prekrasan.
– Rain? – Isuse, kako se prišunjao da ga nisam vidjela?
– Ice?
– Odlutala si negdje?
YOU ARE READING
Vidim te 🔚
Short StoryNikada me nije primjetila u gomili ljudi, a ja sam u svakoj gomili video samo nju. Bog mi je dao priliku da iziđem pred njene oči, da me upozna, da me zavoli. "Vidi me, samo pogledaj i vidjet ćeš. Tu sam, uvijek sam bio tu" zadnje je što sam joj rek...