– Hej ljepotane, kakvo je to spavanje? – Jered zalupi vratima i trgne me iz misli.
– Nisam spavao samo sam razmišljao.
– Nadam se da misli nisu bile vezane uz ništa drugo osim uz to kako ćeš konačno pasti u ruke Rain Summer.
– Pa, ne baš.
– K vragu Ice! Mala ti je poslužena na jebenom pladnju, a ti glumiš budalu.
– Ostavi se toga Jer. Gdje si ti proveo dan?
– Pa, za razliku od tebe, ja sam sa Verom otkrio sve čari ovog rezervata. Na više načina, ako me razumiješ.
– O, živote.
– Mala je kao metak. Ubojita je čovječe. Žena kao stvorena za mene.
– Eto vau, baš sam sretan zbog vas Jer. Lepo je kada svugdje, baš svugdje možeš naći nekoga za sebe da ti u tom trenutku odgovara.
– Pa, sve što tebi odgovara i sve što želiš sad je tu, pred tvojim prćastim, umjetničkim nosom, pa izvoli navali i izbori se da se odavde vratiš držeći Rain Summer za ruku. – ustanem, dohvatim vestu i krenem van.
– Pa gdje ćeš sada? Mogli smo ići skupa popiti nešto!
– Idem samo malo na zrak. Kad se vratim možemo piti cijelu noć ako želiš. To jest ako nisi rezervirao neku drugu sobu u ovom hotelu za tebe i Veru. – on napravi facu oduševljenja.
– Genijalna ideja moj mali osjećajni frendu. Pozabavit ću se time čim se okupam. – okrenem očima – A, ti gledaj da nahvataš Kišu, ok?!
– Aha, evo past će mi baš pred vrata – kažem, on ode u kupaonu. Otvorim i iznenadim se.
– Rain? – ona stoji pred vratima ruke dignute kao da će pokucati.
– Ice...
– Otkud ti ovdje? Jesi li dobro?
– Dobro sam. Slušaj Ice, mislim da moramo razgovarati – kaže dok joj glas podrhtava.
– Krenuo sam u šetnju, hoćeš da...
– Može. Hoću. – pustim je ispred sebe, pa kad iziđemo na stazu za šetnju, ona prva progovori. – Slušaj Ice, ja... Imam nešto da ti kažem. Zapravo... K vragu. Nikada nisam nikome rekla ovo, niti sam ikada s nekim pričala o svom životu. O toj prokletoj praznini koja struji u mom mozgu s vremena na vrijeme. Tebi sam rekla. Rekla sam ti još dosta toga za što nemam objašnjenje i cijelo vrijeme ne prestajem da razmišljam o...
– I ja razmišljam – prekinem je, a njoj kao lakne. Pokažem joj na klupu kojoj se približavamo, i ona sjedne, pa sjednem i ja držeći onu vestu u rukama.
– Danas kada si spomenuo svog brata... Bila sam iznenađena. Čak što više bila sam šokirana.
– Mog brata? – kroz glavu mi prođu njegove zadnje riječi koje pominju nju.
YOU ARE READING
Vidim te 🔚
Short StoryNikada me nije primjetila u gomili ljudi, a ja sam u svakoj gomili video samo nju. Bog mi je dao priliku da iziđem pred njene oči, da me upozna, da me zavoli. "Vidi me, samo pogledaj i vidjet ćeš. Tu sam, uvijek sam bio tu" zadnje je što sam joj rek...