Vidim te 🔚

6

Sjedim ovdje skupa s njom, dok mi srce udara poput groma. Ona je opet tako blizu, a ja se spremam reći joj sve o sebi. I kako smo uopće došli do ovoga? Kao da sam upao u neki drugi svijet, sve se najednom izokrenulo. Ja najednom imam muda do poda i samim tim hrabrosti da ženi koju volim i za kojom čeznem godinama kažem to što zapravo... pa na neki način želim da joj kažem. Otkuda je došla sva ta hrabrost odjednom kada toliko dugo nisam smio da joj priđem, da joj se obratim? Od kako sam skočio u onu rijeku za njom sve se promijenilo. Kao da je voda odnijela moj stid, moju stegnutu riječ iz grla. Kao da mi je netko dao šansu da se konačno, onako kako treba i valja približim Rain Summer i zainteresiram je za sebe makar malo. Da se konačno pred njenim očima osjetim kao čovjek, a ne kao zrak.

– Slušam te – rekla je, a ja nisam znao od kuda da počnem. – I nemoj misliti da ću reći da si luzer, jer sam sigurna da to nisi. Tako da što god odlučio da kažeš, nećeš dobiti odgovor tipa:"Da, Ice, ti si jebeni luzer!"

– Pa, nisam luzer, ali kao što već možeš zaključiti čim me pogledaš ne uklapam se baš u ovaj današnji profil tipova za kojima žene sjeku vene.

– A, zar ti želiš biti takav tip?

– Ne, ne želim. Mada sam poželio često u zadnje dvije godine, jer sam želio biti tip koji će makar na takav način privući tvoju pažnju.

– Ne privlače me tipovi za kojima lude žene danas Ice. Ne privlače me ušiljeni seronje koje ženu tretiraju kao smeće. Ti možda misliš da ja žudim za takvim muškarcima i da ih imam oko sebe, ali tu se varaš. Od takvih bježim što dalje.

– Mislio sam da ti kao i sve druge gineš za takvim tipovima.

– Pa loše si mislio.

– Ja se jednostavno ne uklapam u taj profil. I nikada neću.

– I to je jedan veliki plus za tebe. Biti drugačiji i svoj u svijetu punom loših kopija dobro je, nikako loše.

– Iako te zbog toga cijeloga života nazivaju pizdom, papučarom, pederkom i ostalim lijepim imenima?

– Od toga nažalost ne možemo pobjeći. To su sve samo ljudi Ice. Ne vole različitost. Današnji svijet voli kalupe. Ponašaju se i žive kao da su svi iz istog kalupa ispali, a mi, koji štršimo s nama se izruguju, nas maltretiraju, ponižavaju. I mi da bi ugodili idemo tako daleko da ponekad izgubimo sebe i više ne znamo gdje smo.

– Što želiš reći Rain? Da i ti sebe smatraš jednim od nas specijalaca? Ti, takva žena, ne budi smiješna.

– Ice, to što si mislio da znaš o meni sigurno nije ni blizu pravoj istini, i da, ja jesam jedna od specijalaca kako kažeš. Pa ne nosim li i ja epitete kučke, uvažene, uzdignute? Ljudi sebi uvijek daju za pravo da sude o drugima bez da su ih upoznali. Isto kako ne znaju tvoju životnu priču ni zašto si takav kakvim te smatraju, ne znaju ni moju, ali ipak se usude svoje mišljenje dijeliti sa drugima koji nas također ne poznaju i predstavljati nas takvima svijetu.

– Rain Summer jesi li ti uopće stvarna? – pitam, dok sve u meni treperi. Da mi je netko rekao da ću ovako razgovarati s njom, sa ženom koju poznajem samo preko njenog fizičkog izgleda, a sve ostalo nekako sam sebi u glavi stvorio rekao bih mu da je lud.

– Zašto?

– Ovim sada pobijaš sve ono što sam izmaštao o tebi. Lik koji sam stvorio u svojoj glavi dok sam bio zrak pored kojeg svakoga dana prolaziš.

– Teško mi je da uspostavim kontakt s ljudima, pogotovo novim ljudima u svom životu  zadnjih godina. A, vjeruj mi zadnjih godina su mi svi novi. I oni stari postanu novi, ako na vrijeme... – tu stane, pa uhvati moju ruku na kojoj je sat. – Moram da idem. Oprosti Ice, ali zbilja moram, važno je.

– Važno? Što može biti važno u ovo doba? – ne odgovori na to, samo ustane.

– Mogu li prije nego odem da vidim?

– Što? – očima pokaže na blok koji leži pored mene.

– Mogu li da vidim što si naslikao? Voliš slikati, zar ne? I ide ti odlično.

– Kako ti to znaš? –ona izvadi iz džepa presavrnuti papir.

– Ako mi daš da vidim što si slikao, pokazat ću ti kako znam. – Nerado to činim, ali to je Rain, njoj ne mogu ništa odbiti. Uzmem blok, ustanem i stanem ispred nje. Nekoliko nepošlušnih kovrča padnu joj preko lica. Toliko je lijepa, tako obična, bez šminke osvjetljena samo svjetlom zvijezda i ovim slabašnim koje dolazi iz vode. Pruži mi papir, a ja njoj pružim blok. Otvorim i vidim. To je moja slika. Ona koju sam sinoć naslikao i bacio. Pogledam u nju, a izraz na njenom licu dok gleda u blok, učini da se još više zaljubim u nju.

– Predivna je Ice.

– Ti si predivna. – Koji je meni vrag?

– Smijem je zadržati?

– Skupa s ovom? – ona kimne.– Odakle ti ovo Rain?

– Izišla sam sinoć van nakon što si otišao i našla je. Bacio si je.

– Nije valjala. Nije bila dobra.

– Savršena je.

– Rain, ja... – ali ona samo stavi svoj meki prst preko mojih usana.

– Možemo ovo nastaviti sutra molim te? Sada zbilja moram otići. – Samo kimnem kao poslušno kuče.

– Hvala ti Ice – kaže i svojim bosim nogama odjuri niz stazicu. Ostanem gledati za njom sve dok je ne izgubim iz vida. Sjednem nazad uz vodu pa stavim bradu na skupljena koljena.

– Jesam li ja ovo sanjao ili što se točno dogodilo?

* * * *

– Gdje si bio cijelu noć? – Jered mi dobaci čistu majicu.

– Gdje sam ja bio? Ti si maloprije došao. Gdje si ti bio i gdje si spavao, jer u ovom krevetu nisi to se vidi. – On se nasmije svojim vražjim osmijehom.

– Vera me zvala na piće.

– A, Vera znači... Lijepo. Vidim palo je tu mnogo više od jednog pića.

– Ah, što da ti kažem. Dijelimo mišljenje. Da smo hot i da se treba zabaviti kada te već tvrtka šalje deset dana u rezervat.

– Poslali su nas da sklopimo posao  ne da se zabavljamo.

– Jeb'o ti posao u kojem nema zabave. A, ti umjetnička dušo? Kako si ti proveo noć? Nemoj da me muljaš video sam da si iz sale otišao sa Rain Summer. Bože, Rain Summer, shvaćaš li da uvijek kada je spominjemo izgovaramo i ime i prezime te cure? Zašto to činimo?

– Zato što zvuči lijepo. Što ja znam. Jednostavno je tako. –  slegne ramenima.

– I što se dogodilo s vama i vašim pićem?

–Pa sigurno ne ono što se dogodilo između tebe i Vere – namigne. – Bilo je... lijepo. Ispočetka sam imao osjećaj da me se plaši. – on počne da se smije.

– Uzdignuta Rain se plaši tebe, cvjetića?! Daj nemoj me jebati Ice.

– Znao sam da nećeš razumjeti. Uglavnom, sretan sam. Uspjeli smo ostvariti neki kontakt, i obećala mi je da ćemo nastaviti razgovor. Danas.

– Pa, ako si ti sretan i ja sam sretan. Samo moj ti je savjet da ako si krenuo na taj put s njom što god da se dogodi ne odustaj. Ne puštaj sada Ice. Čuješ me?

– Čujem te, koji vrag?! – lice mu je ozbiljno, pogled uplašen. A, onda se za trenutak nasmije i lupne me po ramenu.

– Hajde idemo, čekaju nas na sastavljanju zapisnika. Poslije toga sloboda čovječe.– uzmem torbu i skupa iziđemo van. Spustim se niz tih par stuba, kada se Vera zatrči i skoči na Jereda.

– Mačiću!! – o sveta majko što je ovo? On je hvata i cmače, prosto mi je neugodno. Samo produžim korak dalje, a onda je ugledam i moje srce na trenutak opet stane.