"Evo i nas"-vikali su moji roditelji. Napokon su stigli. Uvijek se plašim biti sama po mraku u kući. Osjećam se nesigurno.
"Jel se smjestila?"-upitala sam ih. Uzela sam kese koje su donijeli i unijela ih u kuhinju. Vjerovatno su nešto kupili za jesti.
"Da,stan joj je kul,kao i frendice. Vidjet češ kad budeš išla kod nje"-rekla je Ivona. Ostale smo samo ja i ona. Već znam da će ona svo slobodno vrijeme provodit kod Ive. Ja sam ta koja će biti oko roditelja i oko posla.
"Super su cure. Sve je uredu. Hvala Bogu sretna je"-nadovezala se moja mama. Bitno da su one sretne i da njima dvijema ništa ne fali. Mi stariji možemo i krepat odgladi.
"Ajde bgt Mare,budem li ja čuo da se smuca okolo vratit će se ona ovdje u cvječaru"-dodao je otac. On je uvijek bio strog. Pogotovo prema meni. Da sazna da sam bila danas s Kostom zatvorio bi me u podrum i ne bi izlazila mjesec dana vani.
"Ivo ne lupaj. Iva je pametna cura nije ona Marinela."-dodala je moja mama. Ja ne znam zašto moji roditelji mene kude. Što sam ja tako loše uradila.
"Ne seri,Mare. I upozorio sam te"-odbrusio joj je tata i otišao u dnevnu. Vjerovatno će da gleda Tv. To je kad živiš u maloj sredini i uvijek bude pazi da selo/grad ne bi što pričao o tebi.
"Marinela kako je bilo u cvječari?"-ne znam ni sama kako je bilo. Saznat ću sutra. Nasmijala sam se u sebi.
"Dobro. Završila sam skoro sve"-rekla sam. Otišla sam u svoju sobu. Ne želim da me ispitiva. Stigla mi je poruka od Koste.
"Ružo stigao sam u Bg. Kako si prošla kod svojih?"
Brinuo se za mene. Natipkala sam mu poruku i poslala.
"Nisu ni bili kući kad sam došla. Sreća moja. Što radiš Kosta?"
Čekala sam par sekundi i stigao mi je odgovor.
"Jeo sam i idem se tuširat. Ajde sa mnom Ružo moja. Već mi fali tvoj smijeh i tvoje oči"
Ponašam se kao šiparica. Sviđa mi se ovo. Tek sad vidim što sam propustila u srednjoj školi.
"Mhmm rado,al znaš da ne mogu. Fališ i ti meni Kosta"
Poslala sam mu. Nije ništa odgovorio. Skontala sam da više nije na mreži. Sigurno se otišao tuširat. Ležala sam u krevetu i zahvalila Bogu na prelijepom danu.
~Jutro~
Požurila sam na posao. Obukla sam na sebe traperice i široku majicu. Volim komotniju odjeću ,a ni moja majka ne dozvoljava da šetam pred ocem u uskoj i kratkoj odjeći.Mislim tako dosta cura se oblaći u ovoj našoj selendri. Požurila sam otvorit cvijećaru.Moja majka uvijek dolazi kasnije, ja sam ta koja prva otvara. Ušla sam u svoju cvjećaru. Svaki put kad uđem zapuše me miris cvijeća ovo mjesto je moj raj. Volim ga. Bacila sam se na posao praveći za danas bukete koji su bili naručeni i spremni za dostavu. Napisala sam za dostavu da mi treba crna ruža i pampas. Skroz sam smetnula. Pustila sam laganu muziku i uživala praveći boxove i bukete.
"Jesi glanda Marinela?"-upitala me mama. Pružila mi je krosan. Prihvatila sam. Dobro će mi doći malo slatkog.
"Hvala,mama"-rekla sam. Frknula je i otišla unutra. Zašto sam ja kažnjenja ovakvim roditeljima. Kosta mi se nije javio.Ništa čudno za njega,sigurno ima posla.
Bacila sam se na posao. U cviječaru je ušla neka žena. Po nošnji njene odjeće rekla bi skupocjena.
"Dobar dan,izvolite?"-bila sam ljubazna. Ipak je to nova mušterija. Moram biti fina.
"Dobar dan,zlato. Željela bi jedan box ako mi možeš napravit. Sačekat ću tu,gledat ću ovo predivno cvijeće"-rekla je. Klimnula sam glavom. Više je gledala mene kako pravim box,nego cvijeće. Imala je crnu dužu kosu,djelovala je mila žena.
"Što ti radiš ovdje?"-moja majka je izašla. Kad je vidjela ovu gospođu pozelenila je.
"Došla sam da je vidim,Marija. "-rekla je. Koga da vidi?Meni ništa nije jasno.
"Sve si rekla prije 20 godina. Napusti ovo mjesto Katarina"-moja mama i ova žena se poznaju. Nešto se desilo između njih dvije prije 20 godina.
"Molim te Marija. Trebam je"-rekla je. Koga treba?Boli me glava od ovih informacija.
"Nosi je sa sobom. Samo mi smeta"-rekla je moja mama. Bila je ljuta.
"Mama molim te.Smiri se"-upozorila sam je. Zašto je uvijek tako bezobrazna.
"Nisam tvoja mama. Evo vidiš ovu kurvu što je došla. To ti je mama"-pokazala je prstom na ženu ispred mene. Jel se neko šali sa mnom.Ovo ni u serijama nema.
"Molim?"-šokirana sam. Što se dešava. Hoće mi neko obajsnit.
YOU ARE READING
▪︎RUŽA▪︎ ZAVRŠENA
Romance"Ona je moja ruža" tako je nježna i puna dobrote. Marinela Popović je cvijet. To je ono što nju čini sretnom.Ona ima cviječaru i radi punom parom u malom gradiću(selo) nedaleko od Beograda. Marinela ima dugu crnu kosu,zelene oči i pune usne.Ima savr...