Chapter One

928 50 4
                                    

Kroz prozor moje sobe sam gledala kako pada kisa,bilo je rano ujutro mislim da je bilo pet sati,posto sam se rano probudila odlucila sam da se spremim za skolu.Mrzela sam to mesto,svi su me ismevali i nisam imala nijednog prijatelja,nastavnici su bili jako strogi i nisu me voleli uglavnom zbog moje kose ona je prirodno jarko crvena zbog tog su me zvali cudakom.Zivim sa mojom mamom Noel u malom stanu u New York-u.Nasa ulica je toliko zabacena da bi ste se lako izgubili.Nikad nisam saznala sta se desilo sa mojim tatom,mama je rekla da je poginuo,ali ja neverujem u ton znam samo da se zvao Marcus i imam jednu sliku na kojoj su on,mama i ja kao beba.Alarm je poceo da zvoni tako da sam vezala svojku crvenu kosu u rep i otisla u kuhinju.Mama je vec bila budna i pravila mi je piletinu za dorucak,znam da je cudno ali jako volim mesom.Pozdravila me je "Dobro jutro,duso vidim da si gladna uskoro ce biti gotovo" kada sam zavrsila krenula sam u skolu a moja mama na posao,inace ona radi u butiku koji se zove "Angel" plata joj nije velika ali je dovoljna za nas dve.U skolu sam isla biciklom jer nisam volela autobus,a nismo imali dovoljno para za auto,ali nisam se zalila volela sam vetar u kosi dok jurim ulicama New York-a.Ubrzo sam stigla u skolu i cim sam usla zapazila sam je,zove se Sarah i ona je najpopularnija devojka i to ne samo u mom odeljenju,cela skola je cula za nju i trudi se da bude kao ona,imala je plavu talasastu kosu i plave oci i bila je jako zlobna,prava kucka.Pokusala sam da prodjem pored nje jer se ona zapricala sa svojim kopijama pa sam mislila da me nece primetiti,ali nisam bila upravu."Hej,ti Kate,mislim da ti se neko ko je jeo paradajz sos ispovracao na kosu".Pokusala sam da je ignorisem ali sam je cula kako je dobacila "Da li si gluva ili nema,o da znam ti si gluvonema" zlobno se nasmejala.Tada mi je puko film "Pod broj jedan zovem se Cassandra a ne Kate,pod broj dva moja kosa je prirodno jerko crvena za razliku od tvoje koja je farbana i ukovrdzana 100 puta pa sad vise lici na periku,a mozda i jeste perika i pod broj tri nisam gluvonema nego nepricam sa nafuranim,kuckastim,Barbikama."Sva sreca pa je u tom momentu zvonilo jer bih pocela da joj lupam samare.Prvi cas mi je bila matematika najgori predmet na celom svetu a profesorka je najveci debil na svetu.Sela sam na svoje mesto u poslednjoj klupi a pored mene sam spustila ranac jer niko ne sedi samnom.Nastavnica je pocela da objasnjava lekciju i napisala je zadatak na tabli,mogu da se kladim da ce da me prozove."Ko ce da uradi zadatak?",naravno niko se nejavlja 1,2,3..."Cassandra Adams vidim da ti je dosadno na casu sto ne bi uradila zadatak".Samo sam prevrnula ocima,dok sam hodala ka tabli osetila sam jak bol u ledjima,ali sam ga zanemarila i krenula sam da uzmem kredu u tom trenutku je zvonilo hvala Bogu.Brzo sam izletela iz ucionice,ostatak dana je prosao uobicajeno kada sam krenula kuci cula sam Sarah-u kako mi dobacuje "Alo,gluvonema jel si nasla tu jaknu u kontejneru?"ali nisam imala snage da se svadjam sa njom pa sam samo otisla po biciklu,dok sam tako vozila negde na sredini moje ulice opet su pocela da me bole ledja i to jako,brzo sam uparkirala biciklu i usla u stan mama jos nije stigla,u tom trenutku stigla mi je poruka "Imas snicle u frizideru i povrce pa sama napravi salatu,doci cu kuci oko 9 guzva je u butiku,Voli te mama".Napravila sam salatu i na brzinu rucala pa sam otisla u sobu i odlucila da uradim domaci,kasnije sam malo citala knjigu,inace obozavam knjige,opet sam osetila,ovog puta,nepodnosljiv bol u ledjima i odlucila sam da legnem na spavanje,kasnije sam cula kako se vrata otkljucavaju ali ja sam pocela brzo da tonem u san.Sva sreca sutra je vikend pa ne moram u skolu.Kada sam se ujutro probudila nisu me vise bolela ledja otisla sam u kupatilo da obavim higijenu i kada sam se pogledala u ogledalo imala sam sta da vidim...

Evo ga i prvo poglavlje,nadam se da vam se svidja nastavak sledi uskoro,htela bih da se zahvalim@Good_Girls_Go_Bad  za prvi vote i podrsku....

                                                                                                                                     Love ya, Dark Angel

FortisWhere stories live. Discover now