Chapter Thirty-One

200 13 0
                                    

Cassandra's P. O. V.


"I šta sad?"upitala sam "Koliko se ja sećam kada sam putovao,treba se dobro skoncentrisati na sliku mesta na koje želiš da odeš pa tek onda da uskočiš,ako ti misli lete i nisi skoncentrisan možeš da završiš bilo gde." , "Dobro,onda bolje da pogledamo u sliku u knjizi,pa tek onda da uskočimo."Na brzinu smo bacili pogled na stranice knjige a zatim sam je spakovala u ranac sa još par neophodnih stvari "Pa,da krenemo onda..."Uhvatili smo se za ruke i zakoračili prema portalu a onda sam zatvorila oči i uskočili smo.Put je trajao veoma kratko i sve što sam osećala bio je hladan vetar na mom licu i u mojoj kosi.U jednom momentu vetar je prestao da duva i samo smo se grubo skotrljali na tvrdu zemlju.Sve me je bolelo od tog pada,ali se Blake odmah digao na noge i pružio mi ruku "Hvala." , "Nema na čemu."Kada sam se konačno okrenula na drugu stranu ispred sebe sam videla ogroman zamak,kamenih zidova.Bio je okružen prelepom gustom šumom.Ja i Blake smo se razmenili poglede i krenuli prema zamku.Dok smo koračali čula se samo pesma neke neobične ptice u daljini,kao da je sve drugo zanemelo.Ubrzo smo se približili ogromnoj čeličnoj kapiji sa raznim ornamentima na čijem je vrhu pisalo "Institutium pro disciplina et care entibus"pretpostavljam da je to bio naš "Institut" na latinskom.Pokušala sam da gurnem kapiju ali nije mi pošlo za rukom "Pusti mene da probam." Blake se odaljio par koraka a onda je uperio dlan prema kapiji.Kapija je počela da se trese,sve više i više ali posle par sekundi Blake je pao na zemlju i počeo da se previja od bolova,brzo sam dotrčala do njege."Jesi li dobro?" , "Da,ali kapija je začarana ne možemo da prođemo,dok nas ne pusti."Ustao je i krenuli smo prema kapiji ovog puta sam ja htela da probam.Usresredila sam se na kapiju i bela svetlost je počela da isijava iz mojih dlanova.Opet je počela da se trese ali na kraju me je odbacila unazad i ja sam tresnula na zemlju.Blake mi je prišao i pomogao mi da ustanem "Možda bi trebali da probamo sa nečim drugim." , "Kao na primer?"A onda mi pala na pamet ideja "Daj mi ruku."Pogledao me je sa čuđenjem,ali smo ipak isprepletali prste.Prišli smo kapiji,razmenili smo poglede onako duboko,kao i obično kad se izgubim u tim predivnim očima,a zatim sam stavila dlan na kapiju,Blake je sledio moj primer pa je i on stavio dlan na kapiju.Jedno vreme se ništa nije dešavalo,a onda je plava svetlost počela da izlazi iz naših dlanova i kapija je polako počela da se otvara.Osmehnuli smo se jedno drugom a zatim krenuli unutra.Bilo je prelepo dvorište je bilo ogromno i kao da je bilo iz drugog veka,svugde se prostirao zeleni travnjak sa belim ružama a na sredini je bila fontana i kamena stazica koja je vodila u zamak.Taman smo krenuli da uđemo u zamak kada su vrata zamka počela da se otvaraju uz glasno škripanje...



Izvinite što nisam dugo pisala,znam da je malo kratko i dosadno ali VOTE i COMMENT ako vam se dopalo! <3

Ly,Dark Angel.




FortisWhere stories live. Discover now