Chapter Eight

313 24 0
                                    

Cassandra's P. O. V.

Ušla sam u kuću gotovo nečujno,kao da sam se pribojavala razgovora koji mi sledi.Mama je sedela u fotelji,imala je ogromne podočnjake i izgledala je jako umorno mora da je iscrpljena od posla."Zdravo,dušo." Rekla je i setno se nasmešila."Ćao,mama." "Kako je bilo u školi?"   "Dobro,pretpostavljam"posle ovog odgovora sam se nasmešila.Mama je samo rekla "Koji je rezlog tog tvog srećnog raspoloženja,danas".Tada sam pomislila na Blake-a i na njegove divne,duboke,plave oči i pune usne i na način kako se smeje,obožavala sam njegov smeh i njegovu sjajnu,crnu razbarušenu ali na neki način i urednu kosu i maštala sam o tome kako provlačim prste kroz tu kosu.Ali me je iz maštanja u stvarnost vratio mamin glas "Nisi mi odgovorila na pitanje i šta si se tako zamislila?"  "A,to ma ništa samo mi je bio lep dan u školi"lagala sam.A mama je na to samo promrmljala jedno "Aha."  "Nego,mama htela sam da te pitam nešto u vezi sa krilima i tako tim stvarima". "Dobro dušo,idem da nam skuvam čaj pa ćemo onda razgovarati."Dok je ona bila u kuhinji u moje misli se opet uvukao  Blake,šta je to samnom osećam se tako nelagodno a opet tako dobro u njegovoj blizini,i šta se to zaboga dešava sa vremenom,da li je to moja magija,pošto sam ipak i polu bela veštica ili je to nešto drugo?Kada me dodirne ili kada me pogleda u oči moj stomak se okrene i osećam da ću eksplodirati a to se desi i sa vremenom.Pitam se da li je i on to primetio? Moraću sutra da razgovaram sa njim o tome.Tada je mama ušla u sobu sa dve porcelanske šoljice iz kojih se pušila mirisna tečnost,i sela je preko puta mene."I šta si htela da pitaš?" "Kada ću da naučim da letim?", "Dušo,još si mlada ima vremena i svet je jako opasno mesto za bića poput nas,tako da se teško krijemo od ljudi,kada bude pravo vreme naučićeš." Osećala sam bes,kako može to da mi kaže,tajila je to od mene godinama a sada i neće da me nauči,pa dobro sama ću i to uskoro,ali nisam htela da besnim na nju zato što vidim da je jako umorna pa smo popile čaj u tišini i onda sam se zavukla u krevet i razmišljala o tome da sutra idem na sastanak sa Blake-om,poslednje čega se sećam je da sam zaspala sa osmehom na usnama.

FortisWhere stories live. Discover now