Chapter Twenty

187 15 0
                                    

Cassandra's P. O. V.

Kada sam otvorila oči videla sam da zavesa gori."Mama,zavesa gori!"Mama se brzo okrenula skoncentrisala se na zavesu dok se ona polako gasila a na kraju se i ugasila.Bila sam začuđena pošto sam ja to proizvela ali sam se ubrzo pribrala i rekla "Izvini,mama." , "Ništa,dušo sad barem znamo koji je tvoj dominantni element." , "Koji je tvoj,mama?" , "Zemlja." , "Pa jel poznaješ nekog kome je dominantni element vatra?" , "Ne,nažalost oni su jako retki." , "Stvarno?" , "Da,veštci i veštici kojima je dominantni element vatra su veoma retki,legende kažu da su oni stvoreni da na ovom svetu urade velike stvari i oni su predodređeni da budu velike vođe,"Ovo me je malo začudilo,to je neverovatno kako to da sam baš ja jedna od tih retkih,jednostavno nisam mogla da poverujem."Kako ću ja sada da učim vladanje,pošto si ti vladarka zemljom,a nema ko da me poduči?" , "Ja ću te naučiti one osnovne stvari koje i ja mogu,a ostalo ćeš shvatiti sama." , "Ali kako,kad ja nemam blage veze sa vladanjem vatrom." , "Jednostavno će ti doći tokom vremena." , "Uredu mama,pa možeš li sad nešto da mi pokažeš?" , "Mogu,odmah se vraćam."Izašla je iz kuhinje i vratila se sa svećom,pa je rekla "Koncentriši se na ovu sveću i kad budeš spremna zapali je,udahnula sam duboko i pokušala da se skoncentirem na sveću,ali umesto da upalim sveću upalila sam stolnjak."Tako mi je žao." , "Nema veze,sledeći put moraš više da se koncentrišeš ovako."Zagledala se u sveću i za par sekundi,sveća je bila upaljena bez problema."Ajde sad ti."Ovaj put sam se mnogo više koncentrisala na sveću i napokon se upalila "Bravo,dušo ali moraćemo da vežbamo još." , "U redu mama."Taman sam htela da je upitam još nešto vezano za vladanje vatrom,kada se oglasilo zvono na vratima "Ja ću."Rekla sam.Krenula sam ka vratima i kada sam ih otvorila ispred mene sam ugledala poznatog visokog dečka,crne kose i plavih očiju,krenuo je nešto da mi kaže ali sam ga preduhitrila time što sam mu zalupila vrata ispred nosa.Čula sam mamu kako viče "Ko je to Cassandra?"Samo sam joj odgovorila "Poštar."A onda sam začula glas sa drge strane vrata "Cassi,otvori molim te." , "Zašto bih?" , "Samo me saslušaj,pa ću otići ako želiš."Otvorila sam vrata i pogledala ga pravo u oči,tako da je automatski vetar počeo da duva i to jako."Cassi,slušaj,nisam poljubio Sarah-u" , "Ma,ne ja sam samo ćorava"Sarkastično sam to izgovorila,bilo mi je teško da gledam u te predivne oči i da budem besna u isto vreme,najradije bih mu se sad bacila u naručije i izljubila ga ko nikad dosad,ali jednostavno ne mogu da pređem preko toga kao da je ništa "Ne kažem da si ćorava,samo kažem da je ona poljubila mene a ne ja nju." , "A ti si joj opušteno dozvolio da to uradi." , "Bio sam u šoku,i hteo sam da reagujem,ali u tom trenutku si ti došla." , "Blake kako očekuješ da poverujem u to i šta si dođavola radio toliko dugo gore,dok sam ja čekala pola sata u dvorištu?" , "Ja...ne mogu to da ti kažem."Sarkastično sam se nasmejala "I onda ti očekuješ da ću ja da ti poverujem a nećeš ni da mi kažeš šta si radio toliko dugo tamo gore." , "Šta god da je,kunem se da nije imalo nikakve veze sa Sarah-om ona me je spopala baš u onom trenutku kada si se ti pojavio." , "Blake,nisam ja malo dete pa da verujem u te pričice,kaži mi šta si radio ili odlazi." , "Uredu...ali nemoj da se ljutiš."Ovo me je još više zabrinulo i nisam znala kako da odgovorim pa sam samo rekla "Potrudiću se da se na naljutim." , "Uredu,pa...ja sam zapretio nastavnici mamtematike da te ne maltretira više." , "Je si li ti lud!?" , "Rekla si da nećeš da se ljutiš." , "Pa koko da se ne ljutim sad si stavio i sebe i mene u opasnost." , "Ne brini nije mi videla lice uplašio sam je magijom." , "Ti stvarno nisi normalan." , "Ne brini Cassi sve će biti uredu i neće te niko više maltretirati." , "Stvarno si lud,ali moram sad da vidim." , "Čekaj Cassi.." , "Ne mogu Blake,jako sam povređena i trebaće mi vremena da svarim sve ovo,i stvarno ne znam da li ću ti oprostiti,žao mi je"A onda sam zalupila vrata i otrčala u svoju sobu,legla sam na krevet i zaplakala iz dubine duše,ovo je bio naporan dan za mene...

FortisWhere stories live. Discover now