Under Black Wings ✔

~ 17. dio ~

Popravljajuci ukosnicama kosu, promatrala sam sav kaos u svlacionici koji je trenutno vladao - djevojke su tracale naokolo u sirokim suknjama bose, nedovrsenih fizura.

Da, danas je bio finalni dan audicije za akademiju. Obukla sam baletne papucice, prije nego je osoblje uslo u svlacionicu kako bi nam najavilo da za 3 minute moramo biti u backstageu kako bi dobili svoje natjecateljske brojeve i popunili finalne obrasce za prijavu audicije.
Nervozno sam jos jednom pogledala svoj odraz u ogledalu na kraju svlacionice.
Ajde Bella, mnogo si suza i boli prosla da bi bila tu - da imas ovakvu priliku.
U backstageu su bile dozvoljene posjete natjecateljima. Nakon sto sam upotpunila posljednju prijavu svojim potpisom, osjetila sam snazan zagrljaj s leđa.

Bio je to Jimin, nedugo nakon njega ni Lillian ni Hyuna nisu previse razmisljale o toj opciji da me cvrsto upotpune svojim zagrljajem.

"Curo pogledaj se" s ocima u kojima su sad navirale suze od ponosa Lillian je promatrala cijelu moju pojavu u baletnoj haljini.

"Predivna si" Jimin me zadivljeno gledao.

Hyuna:" Bella nisi li uzbudena? NA AUDICIJI SI ZA NAJBOLJU UMJETNICKU AKADEMIJU - OSTVARENJE SNOVA"

"Zapravo, osjecam veliku tremu i strah. Sta ako ne budem dovoljno dobra, sta ako-"

"Bella... bit ces odlicna, rasturit ces kao i uvijek" drzao je moje ruke u svojima dok sam pokusavala smiriti tenziju svoga tijela jednim dubokim uzdisajem.

"Bella - vjerujemo u tebe, mozes ti to" ohrabrili su me jednim velikim grupnim zagrljajem.

"MOLIMO BROJ 127 DA SE PRIPREMI IZA KULISA ZA FINALNU IZVEDBU" culo se na zvucniku backstagea.
To je moj broj.

"Samo hrabro ljepotice" poklonio mi je jos jedan svoj osmijeh priie nego me je ispustio iz zagrljaja utjehe.

Stajala sam nervozno u mraku iza velikih zastora pozornice. Stajala sam u tisini u kojoj se samo moglo cuti glasno kucanje moga srca. Zatvorila sam oci i udahnula duboko dok sam polozila ruku na prsa u kojima sam cvrsto drzala mamin lancic.

~FLASHBACK~

Pospremajuci tavan nasla sam neobicnu kutiju u kutu potkrovlja. Obrisala sam prasinu i otvorila kutiju. U kutiji se nalazila stara prasnjava violina i videokazeta s majcinom slikom u Seoulu za vrijeme njene svjetske turneje kad je imala samo 18 godina. Ukljucila sam stari televizor u potkrovlju i pokrenula kazetu.
Zvukovi violine...Tako njezni, tako lagani...Gledala sam mamu kako iz svega srca prstima na zicama violine stvara ogromno divljenje i uzvik ljudi u koncertnoj dvorani. Svirala je tako divno, stvarala je svijet koji je bio samo njen, violina joj je tako savrseno pristajala.

"Melodiju Crnog Labuda je napisala za tvoju pokojnu baku Bella" nisam ni primjetila da je teta stajala na vratima cijelo vrijeme.

"Bila je tako predivna...fali mi" rekla je prije nego me poljubila u kosu.

"I meni teto" s naslonjenom glavom na njezinom ramenu promatrala sam mamin osmijeh i srecu na licu dok je svirala violinu na kazeti.

~END OF FLASHBACK~

Ne brini se mama, necu te razocarati.
Uzdahnula sam duboko jos jednom prije nego su me svijetla reflektora osvijetlila na pozirnici.

"Ovo je za tebe mama" pomislila sam prije nego je ritam Crnog Labuda pokrenuo cijelo moje tijelo na pozornici koja je bila samo moja.