Under Black Wings ✔

~ 11. dio ~

"Mislim da ti je rekla NE" iza pijanog covjeka se stvorio Jungkook kojem je par pramenova kose prelazilo preko lica i ociju koje su u ovom mraku sijale drugacijim sjajem.

"Slobodno odjebi, prvi sam je nasao moja je ostatak noci, zabavit cemo se. Zar ne?" stavljajuci svoje prljave ruke na moje kukove smijesio mi se dok je zaudarao po alkoholu.

Svim silama sam se pokusala obraniti i ogurnuti ga rukama, no moje male ruke su bile nista naspram njegovih velikih.

"MISLIM DA JE SAD BILO DOSTA" derao se na covjeka dok me je sakrio iza sebe povlaceci za ruku. Uplaseno sam se sakrila iza Jungkooka drzeci ga za nadlakicu.

"Nemoj da me ljutis, rekao sam ti da sam je prvi ugledao" stranac me je pokusao zgrabit, no Jungkook je samo stao ispred mene kako bi me zastitio od njega.

"Bella, idemo odavde" govorio je dok me je hvatao za ruku gledajuci vec sad ljutog covjeka u oci okrecuci mu leđa kako bi se uputili prema njegovom motoru.

Culi smo ubrzane korake iza nas te u trenutku kad se Jungkook okrenuo, susreo se sa sakom ljutog covjeka. Lagano podizajuci glavu od udarca, lizajuci krv u kutku usana koje su se sad vec smijesile đavolskim smijeskom, prelazeci palcem preko rane na donjoj usnici, duboko je uzdahnuo i tiho se nasmijao.

"Zakacio se se s krivim tipom gade" u trenutku su mu oci postale tamnije i okrutnije, u njima se jasno mogla raspoznati vatra izazvana ljutnjom.

U trenutku je Jungkook oborio pijanog covjeka na zemlju jednim svojim udarcem. Sjedajuci na covjeka koji je vec lezao na zemlji, Jungkook je sve jace i vise castio stranca svojim udarcima sve dok se nije onesvijestio.

"JUNGKOOK DOSTA, PRESTANI MOLIM TE" odvlacila sam ga s vec idavno onesvijescenog covjeka.

Bez ijedne rijeci smo se motorom uputili niz ulicu. Vozeci se motorom preko glavnog mosta koji je spajao dva dijela grada, naslonila sam glavu na Jungkookovo rame cvrsce ga stezajuci oko struka u svoj ovoj brzini kojom smo se kretali.

~FLASHBACK~

"Smijem li znati tvoje ime" upitao me je dok su njegove ruke jos uvijek plesale u ritmu mojih kukova.

"Isabella" govorila sam blago smjeseci se dok su moje ruke jos uvijek zauzimale poziciju oko njegovog vrata.

"Drago mi je Isabella, ja sam Jungkook" nisam mogla vjerovati da je to taj Jungkook s kojim su me Hoseok i Lillian trebali veceras upoznati.

Izlazeci iz kluba uputila sam se u pravcu kuce znajuci da imam jos puno za pjesaciti. Motor se polagano zaustavljao pored mene.

"Dopusti mi barem da te odvedem kuci" pruzajuci mi kacigu i pokazivajuci prazno mjesto iza sebe na motoru obraco mi se Jungkook.

Samo s osmijehom kao dovoljnim odgovorom sam sjela na iza njega na motor.

"Drzi se cvrsto, malena" s vraskim smijeskom i punim gasom je natjerao moje tijelo na trnce.

~END OF FLASHBACK~