Under Black Wings ✔

~ 26. dio ~

Nisam ni obracala paznju vise gdje se nalazimo, nisam mogla izgovoriti niti jednu jedinu rijec, nisam se mogla pomaknuti, nisam mogla jasno i savjesno razmisljati. Šok i izbezumljenost su obuzeli cijelo moje tijelo.
Nisam mogla vjerovati da je Hongjoong cijelo ovo vrijeme bio ziv, da sam mislila da je tadasnja jedina ljubav mog zivota poginula one noci, da je mrtav, da me nije pokusao kontaktirat svo ovo vrijeme dok je bio ziv.
Nisam mogla vjerovati kakvim mutnim poslovima se Hoseok, Jimin, Jin i Jungkook bave, nisam mogla vjerovati da su u stanju ubiti i proliti tudu krv. Vise nisam znala sta je san, a sta stvarnost. Bojala sam se svega. Nisam znala kako cu dalje voditi svoj zivot nakon ovoga. Nisam znala kamo cu. Nisam vise znala tko sam i gdje pripadam.
"Stigli smo" trgle su me Jiminove rijeci. Razgledala sam kroz staklo auta okolinu oko sebe.
"Ali... tu - tu nema nicega" zbunjeno sam ga pogledala jer smo se nalazili ispred napustene, urusene stare zgrade.
"Vidit ces sad sve lutko" na kutku Jinovih usana se pojavio smijesak koji je odavao jos vecu misteriju.
Jimin je usao u garazu zgrade. U garazi se nalazio...lift? Bio je to lift za aute. Jimin je uparkirao auto u lift i lift nas je poceo dizati na katove.
"Ho-hoseok...sta je ovo?" nisam mogla vjerovati di se nalazim.
"Bella, ovo ti je baza" izasli smo iz auta i hodali svijetlim hodnicima. Ovo nije bila stvarnost, ovo je bila potpuno drugacija dimenzija. Kroz hodnik smo dosli do centrale.
Docekao nas je Yoongi.
"Je sve uredu, ste ozljedeni?" upitao je cim nas je ugledao na vratima i Jinovu kosulju.
"Dobro smo ne brini, uspijeli smo rijesiti gadove" Jin je sjeo u jednu od stolica i zavrnuo rukave svoje kosulje koja je bila umrljana krvi ubijenih ljudi.

"A di je Jungkook?" na taj Yoongiev upit su se sva cetvorica pogledala.
U glavi mi se pojavila najgora zamisao - sta ako nije uspio pobjeci i ako su ga uhvatili, sta ako su mu naudili? Pocela me je hvatati panika.
"Bella molim te sjedni, nemoj se brinuti sve ce biti uredu" Jimin i Hoseok su primjetili moje uplaseno i panicno stanje.
"SVE CE BITI UREDU? KAKO MISLIS? NAKON SVEGA SAD CE SVE BITI UREDU? DOSLOVNO IMATE TUĐU KRV NA RUKAMA, UBILI STE ONE LJUDE" pocela sam panicariti jos vise svjesna situacije.
"Molim te smiri se, sve cemo ti objasniti, samo se smiri i daj nam vremena princezo" Jimin me je pokusao zagrlit s leđa.
"Ne diraj me ubojice-" naglo sam se izmaknula od njegova dodira nesvijesno izgovarajuci te rijeci koliko sam se tresla od straha.
"Prince-" njegove rijeci je prekinuo zvuk vrata.
Na njima je stajao Jungkook.
"Huh, ovo je bilo zabavno-" skinuo je kacigu s glave.
Iste sekunde kad sam ga vidila, potrcala sam u njegov cvrsti zagrljaj i briznula u plac. Pao mi je kamen sa srca kad sam ga ugledala, mislila sam da su mu naudili i ozljedili ga. No, stajao je tu, ziv i zdrav, drzajuci me u zagrljaju dok sam plakala.
"Shhh - sve je uredu malena, sad si na sigurnome" cvrsto me je drzao u svome narucju dok mi je milovao kosu i davao poljupce u celo.

"Yoongi, si uspio skinut sve podatke s mreze koji su nam potrebni?" Hoseok je nervozno cupkao nogom dok je gledao hrpu bezazleno ispisanih brojeva na ogromnoj platformi.
"Imam sve" dao mu je kratki odgovor dok je i dalje ukucavao cudne sifre i brojeve u sustav.
"Idemo onda napokon u vilu" Jimin je vrtio oko prsta kljuceve od auta.
"Di idemo?" zbunjeno sam ih upitala i dalje u Jungkookovom zagrljaju.
"U nas dom" Jungkook mi je saptao na uho dok me je i dalje cvrsto drzao ne pustajuci me vise da igdje idem.
Mjesto mi je bilo tu - u njegovoj prisutnosti, u njegovoj sigurnosti, u njegovim rukama.