Under Black Wings ✔

~22. dio ~

"Oh mi se izgleda opet susrecemo. Jesam li ti falio ljubavi?" s kutkom usana smjeskao se vraskim smijeskom dok me je promatrao kroz maglu na ovom jako vjetru.

*FLASHBACK*

Lezala sam na njegovim prsima slusajuci otkucaje njegova srca, dok smo oba dvoje promatrali nebo koje je veceras sijalo milionima zvijezda iznad nas.
"Jesam li ti rekao koliko si lijepa veceras?" Osmijehnula sam se i prevrnula ocima na njegove fore koje je cesto koristio za flertovanje.
"Hmm da" zamumljala sam dok sam mu se priblizila toliko blizu da su nam se skoro nosevi dodirivali. Spreman da spoji nase usne, nagnuo se vise prema meni na laktove. U trenutku kad je htjeo spojiti nase usne izmakla sam se.
"HEJ-" mrzio je kad sam namjerno znala prekinuti poljubac u najavi kako bi ga isprovocirala.
"Pa nisam nista napravila, samo sam htjela uzeti jaknu" provokantno sam zamuhnula jaknom preko ramena i uputila se prema autu.
"E necemo se tako igrat-" okrenuo me je prema sebi dok je moje lice drzao u svojim dlanovima, spajajuci nase usne u poljubac. Podigao me je i spustio na haubu auta dok su moje ruke bile cvrsto okovane oko njegova vrata i njegove ruke oko mojeg struka.
"Mislim - da bi - bilo" prekidala sam poljubac na kratko "dobro d-da se vratimo-doma".
Prekinuo je poljubac, zatvorio oci, svoje čelo lagano prislonio na moje i osmijehnuo se. Uskoro smo se nasli na cesti na putu natrag za Seoul. Tokom voznje na radiju je krenula nasa pjesma koja je prvi put svirala na nasem prvom dejtu. Odmah sam pojacala radio i zapjevala prve stihove. Promatrala sam njegov osmijeh dok je i on pjevao zajedno sa mnom. Kad je pjesma zavrsila oba dvoje smo se smijali kad smo se prisjetili kako je izgledao nas prvi dejt.
Stavio je svoju ruku na moje bedro dok sam bila duboko zadubljena u suvozacevom sijedalu.
"Bella, volim te" gledao me je u oci dok te rijeci nikad nisu gubile na vrijednosti, dok je njegova ruka lagano stisnula moje bedro jos vise.
"I ja tebe" no nesto mi je odmah privuklo paznju.
"JOONG PAZI-" vrisnula sam cim su nas velika svijetla oslijepila i prije nego sam cula zvuk lomljenja stakla. U sljedecem trenutku se nisam sjecala vise nicega i sve sto sam mogla vidit je tama pred ocima.

Budim se s ogromnim pritiskom u glavi i zamagljenim pogledom pred ocima. Svaki dio tijela me boli i osjecala sam ogroman teret na grudima. Nisam svjesna di se nalazim, ne cujem nista - samo šum. Osvijestila sam se i shvatila da sam u bolnickoj sobi. Uhvatila sam se za glavu kako se bol u glavi sve vise povecavala i pogorsavala, no ubrzo su mi pred ocima proletile sve slike. Srce me je u trenutku ponovno sasjeklo. Hongjoong - DI JE ON?
Panika me obuzela te sam brzo izasla iz sobe u hodnik gdje sam susrela doktora.
"Gospodice molim vas da se vratite u svoju sobu-" hvatao me za ramena da mi sprijeci prolaz dalje niz hodnik.
"MOLIM VAS RECITE MI KAKO JE ON, DI JE ON?" ocajnicki sam preklinjala doktora dok su valovi suza navirali u mojim ocima.
"Trenutno je u operacijskoj sali-" u trenutku kad je to rekao otela sam se iz njegovih ruku i potrcala do vrata na kraju hodnika di je velikim slovima pisalo Operacijska Sala.
"GOSPODICE VRATITE SE-" nisam ga slusala.
Oslonila sam se rukama na staklo sale vidjevsi unutra Hongjoonga onesvijestenog i krvavog di su ga sestre i doktori pokusavali oziviti. Kad sam ga vidila takvog, sve je u meni umrlo. Pocela sam se tresti od straha zbog takvog prizora vidjevsi da se on bori za zivot.
Iz sale je izletila sestra obracajuci se doktoru na hodniku "DOKTORE GUBIMO PACIJENTA".
Grudi su me jos vise zaboljele, noge su mi izgubile snagu. Stezalo me je u grudima sve jace i jace, sve dok nisam ostala bez zraka i dok me ponovno nije obuzela tama.

*piiiippp...klinicko vrijeme smrti 01:34 h*

~2 mjeseca nakon~

Stajala sam ovdje na kisi, promatrajuci i prelazeci prstima preko tvoje slike. Bolila je cinjenica da vise nikad necu osjetiti tvoje usne i tvoje ruke na mojoj kozi, da necu vise svako jutro viditi tvoje oci kad se probudim, da nikad vise necu cuti tvoj glas. Iste one noci kad si umro, umrla sam i ja zajedno s tobom, i to svaki dio mene. Potonuli su svi nasi snove one noci kad sam vristala tvoje ime iz sve svoje boli u hodniku bolnice, one noci kad je tvoja krv jos uvijek bila na mojim rukama.
Bolila je cinjenica da vise nisi ovdje sa mnom, da me volis onako kako samo ti najbolje znas, da sanjamo o nasoj obitelji i djeci jednoga dana.
Nisam imala prilike da ti kazem koliko te volim, da ti pokazem da sam spremna za tebe uciniti sve. Da ti dokazem koliko te volim - za to je bilo kasno sad kad vise nisi ovdje sa mnom da me drzis za ruku i u svome zagrljaju. Srce mi je puknulo o boli iste one veceri kad je i tvoje prestalo da kuca.
"Da sam bar ja poginula umjesto tebe Hongjoong...BOZE ZASTO NISAM JA POGINULA ZASTOOOOO" plakala sam iz svega glasa kad sam pala na koljena ispred njegova groba dok je kisa pljustala.

~END OF FLASHBACK~

"Oh mi se izgleda opet susrecemo. Jesam li ti falio ljubavi?" vraski se smijesio kutkom usana. Boze reci mi da ovo nije stvarnost.
Nije moguce da je on ziv. Vrijeme je stalo cim sam ponovno cula taj glas i pogledala te oci koje sam vidila posljednji put one kobne noci prije 2 godine.