Under Black Wings ✔

~ 23. dio ~

U trenu kad je stalo vrijeme, kad su stale kazaljke na satu, ponovno sam gledala te oci u ovoj magli i na vjetru koji se poigravao pramenovima njegove kose, na vjetru koji je zanosno nosio njegov dugacki crni kaput zabacivajuci ga za nazad otkrivajuci pistolj oko njegova struka koji je bio smjesten u posebnom koznom kaisu.
Oko nas 12 njegovih podanika sa sjajnim puskama u rukama spremni da potegnu okidac u svakom trenutku cekajuci naredbu svojeg šefa koji je svojom moci dominirao situacijom.
"Nisam ti falio? Znas, ti si meni mnogo falila ljubavi - nemas pojma koliko" laganim koracima mi se priblizavao dok njegove oci nisu napustale moje. Nisam se mogla pomaknuti s mjesta, a zeljela sam pobjeci sto dalje od ovog ruznog sna. Nisam mogla govoriti, a zeljela sam vristati iz svega glasa. Pognula sam glavu cvrsto zatvorenih ociju ne dozvoljavajuci suzama da pokazu svoj sjaj.
"Lijepsa si jos vise nego sto pamtim" stao je ispred mene i kaziprstom i palcem podigao moju bradu natjerajuci me da ga pogledam. Iako sam pokusala sprijeciti suze, ipak je jedna suza protekla niz obraz istog onog trena kad sam otvorila oci i suocila se s njegovim pogledom.
"Šefe-" oglasio se jedan od podanika.
"Ne sad Wooyoung" sasjekao ga je.
"Ljubavi, cemu suze? Znas da nikad nisam volio suze" pokretom palca je lagano prosao preko moga obraza brisajuci suzu koja me je odala koliko sam bila slomljena iznutra vidjevsi ga ponovno nakon toliko vremena kad sam mislila da sam ga izgubila jednom zauvijek. Gledao me je duboko u oci razmatrajuci moju unutrasnju stranu uma.
No najednom, osjetila sam uzasnu ljutnju u sebi, vatra je plamsala u meni.
"Ne diraj me" odmaknula sam njegovu ruku s moga obraza, osjecajuci kako neka unutrasnja iskra sve vise i vise gori u meni.
"Netko nam je malo vatren" osmijehnuo se s namjerom da uvede provokaciju u cijelu situaciju "znas - oduvijek sam volio tu tvoju vatrenu stranu".
Okrenula sam se i brzim koracima uputila prema izlazu s ovog mjesta, no uskoro sam osjetila njegovu ruku kako je zgrabila moj lakat.
"A ne ne ne - ne ides ti nigdje, ti ostajes ovdje ljubavi" zlokobno se osmijehnuo povlaceci me prema sebi.
"Danas neces gledati taj film" u trenutku sam cula Jungkookov glas.
U trenutku sekunde, u dvoriste se svom brzinom motora zaletio Jungkook stvarajuci oko nas ogroman krug prasine. Odmah u njegovoj pratnji u crnom automatiku, Hoseok je mjenjao brzine driftajuci oko zacaranog kruga podanika, dok je Jin s suvozacevog mjesta ispaljivao metke raneci jednog od HongJoongovih podanika. Uskoro su metci letili po svuda u ovom oblaku prasine. Hoseok i Jin su izasli iz auta ispaljivajuci metke na podanike koje su imali na nisanu.
Iskoristila sam priliku da se otmem iz HongJoongovih ruku i potrazim skloniste.
Sklonila sam se iza urusenog zida tvornice dok se upravo ispred mene odigravala bitka zivota i smrti.
Okrenula sam se prije nego sam cula zvuk natezanja okidaca iza mene.
"A znaci tu se skrivas kujo" jedan od podanika je stajao ispred mene s puskom uperenom prema mojem celu. Znala sam da slijedi ono najgore. Samo sam zatvorila oci i cekala trenutak kada ce se ovo sve napokon okoncati. Cula sam zvuk pucnja s pomisli da je ovo kraj.
No, nije se nista desilo. Otvorila sam oci i ugledala podanika ispred mene mrtvog u lokvi krvi. Pogledala sam u pravcu odakle je dosao smrtonosni metak - ne okljevajuco da prolije njegovu krvu s jos uvijek uperenim pistoljem ka njemu na drugoj strani terena ove bitks je stajao Hoseok iza drugog sklonista.

~HOSEOK'S POV~

Ubio sam gada koji je skoro usmrtio Bellu. Ostao sam bez metaka te sam se brzo sklonio iza zida na skroz drugoj strani terena di sam se sklonio s Jinom od neprijateljskih metaka.
"Jin, trebamo sto prije doci do Belle" pokazivao sam mu direkciju njezine lokacije "moramo se progurati do nje".
"Imas pravo, no kako? Necemo se uspijet progurat do tamo" usmrtio je jos jednog podanika dok je sa mnom smisljao plan kako sto prije doci do Belle da je odvedemo odavde u sigurnosnu bazu.

"Slusaj me sada - na moj znak ti kreni po Bellu, ja cu ti cuvati leđa" bio sam zauzet punjenem puske novom dozom metaka.
Znakovno smo se okovanim pogledima slozili s tim planom dok smo sjedili na podu oslonjeni ledima u sklonistu.
Oba dvojica smo pripremili i nategnuli okidace na puskama.
"Idemo rijesiti ove gadove - 3 2 1 IDEMO" ustali smo se brzinom svijetlosti iz sklonista pokazivajuci podanicima i HongJoongu ko ovdje preuzima dominaciju.
Privukao sam paznju pucajuci po neprijateljima, kako bi Jin mogao sigurno stici do Belle.