~ 19. dio ~

166 6 0
                                    

"NE MOGU VJEROVATI DA SI TO TI" glasno smo se smijali u zagrljaju.

Nisam mogla vjerovati da je to stvarno on. Mislila sam da ga vise nikad necu viditi otkad je otisao u Daegu.
Napokon me je ispustio iz zagrljaja i stajali smo u hodniku razgovarajuci jos jedno dobrih 5 minuta prije nego nas je prekinuo zvuk mobitela. Zvala me Hyuna - o jebote zaboravila sam da me oni cekaju vani.

"Zuris, ha?" osmijehnuo se s pogledom usmjerenim ka mojem mobitelu.

"Umm da, jos jednom, stvarno oprosti za kosulju nisam htje-" prekinuo me je u sekundi.

"Rekao sam ti da je to najmanji problem, ne brini se" no njegov osmijeh je zablistao jos vise kad je shvatio da je uspio otkloniti tracak krivnje s mog lica.

"Ne mogu vjerovat da sam te ponovno sreo nakon toliko godina".

Te oci se nisu promijenile ni malo, takve pune sjaja, pamtim ih jos od djetinjstva. Nikad nisu promijenile sjaj.

"Stvarno mi je drago da sam te srela nakon toliko godina San, ali sad stvarno zurim" brzim korakom sam se zaputila niz hodnik.

"Hej, cekaj" potrcao je za mnom "definitvno bi smo trebali jedanput izaci".

"Oh da, naravno" samo sam se osmijehnula i razmijenili smo brojeve telefona.

"Vidimo se San" okrenula sam se kako bi mu jos jednom mahnula dok sam potrcala prema izlaznim vratima zbog 2 nova Hyunina propustena poziva.

"O itekako" vragolastim smijeskom se osmijehnuo sebi u bradu.

Izasla sam vani di su me svi docekali.

"BILA SI SAVRSENA" Lillian se zaletila u moj zagrljaj, a potom i Hyuna i Jimin.

"Hvala vam na ogromnoj podrsci danas, stvarno ste najbolji" navirale su mi suze na oci u grupnom zagrljaju.

"No znas - nismo mi jedini koji su te danas dosli podrzati" Lillian me drzala za ruke dok mi se obracala.

"Molim-" ovo me je skroz zbunilo.

Natjerala me je da se okrenem.
Stajao je tamo s buketom ruza u rukama naslonjen na motor, s ogromnim osmijehom na licu kad me je ugledao.

"JUNGKOOK" zaletila sam se u njegov zagrljaj cim sam ga vidjela.

Primio me je tako cvrsto u svoj zagrljaj, noge sam obavila oko njegova struka.

"NE MOGU VJEROVATI DA SI DOSAO" plakala sam od srece jer mi je ovo i previse znacilo.

"Za tebe sve malena" saptao mi je na uho svojim toplim dahom.

Zeljela sam da me nikad vise ne ispusti iz svog zagrljaja. Njegov zagrljaj je sve sto mi je ikad trebalo, sve sto mi je ikad falilo i sve za cime sam oduvijek žudila - njegov zagrljaj je bio moj dom.

~MEANWHILE~(xxx pov)

Rất tiếc! Hình ảnh này không tuân theo hướng dẫn nội dung. Để tiếp tục đăng tải, vui lòng xóa hoặc tải lên một hình ảnh khác.

~MEANWHILE~(xxx pov)

Ukucao sam broj u telefon i cekao na spajanje telefonske linije, sve dok nisam cuo hladan glas s druge strane slusalice.

"Halo" glas mu je bio sasvim hladan kao i uvijek.

"Sefe, meta uhvacena na pik".

Ove rijeci su izazvale podli smijeh na drugom kraju slusalice.

"To volim cuti - drzi je na oku"

"Naravno sefe, necu vas iznevjeriti" promatrao sam papiric s njenim brojem telefona u ruci prije nego mi je sef poklopio slusalicu.

Igra zapocinje.

Under Black Wings ✔Nơi câu chuyện tồn tại. Hãy khám phá bây giờ