Under Black Wings ✔

~ 13. dio ~

Zrake sunca su me probudile u rano jutro. Jos uvijek pod dozom uspavanosti, moja svijest se pocela polako buditi prisjecajuci se svim vecerasnjih dogadaja.
Ajme, u glavu su mi dosle slike Jungkookovog napada i obrane, kasne nocne voznje i previjanja njegovih rana, moje zamolbe da me ne ostavlja samu.

No, u kuci sam sama, nigdje nisam mogla viditi njegovu jaknu ili kljuceve od motora u hodniku na katu.
Sigurno je pricekao da zaspem sinoc pa je i otisao.
Zasto sam ostala potistena tom cinjenicom da nije sinoc ostao uz mene?

Ne znam zasto se ovako osjecam, sta se desava sa mnom?

Ajde na noge lagane Bella, imas dosta posla danas. Spustajuci se stepenicama prema kuhinji, osjetila sam miris pecene hrane koji je dopirao iz kuhinje. Razbrusene kose, bez majice, ledima okrenut Jungkook je pravio dorucak.
O moj boze, ta tetovaza zmaja krije previse misterija.

"Dobro jutro" tiho sam izustila.

"Izgleda da se uspavana ljepotica ipak odlucila napokon probudit, si dobro spavala?"

O moj boze taj osmijeh.

Ne mogu vjerovati da je ostao sinoc uz mene jer sam se bojala nakon svega sto se izdesavalo ispred restorana.

"Umm dobro...em Jungkook..." nisam znala kako da mu se obratim.

"Hmm?" oslanio se s dvije ruke na kuhinjski pult nasuprot mene dok mu je kosa padala preko lica.

"Hvala ti sto si ostao uz mene sinoc,puno mi znaci".

Umjesto odgovora samo me je docekao namig okom i osmijeh.

"Dopusti mi da ti pomognem, ne mozes sve napraviti sam" ugurala sam se u kuhinju dok sam mijesala sastojke koje je Jungkook prethodno izvadio kako mi napravio palacinke.

Zaboravila sam brasno s police. Kvragu zasto sam ovako niska pa ne mogu ni jebeno brasno s police dohvatiti.
Uskoro sam osjetila Jungkookovo prisustvo iza mojih leđa koji mi je bio tako blizu gotovo da sam mogla osjetit njegov dah na vratu nakon sto mi je dodao brasno s police.

"Izgleda da ti je trebala mala pomoc" osjetila sam dozu tolike provokacije u njegovom glasu dok je njegov vreli dah natjerao moje tijelo na trnce.

Bella smiri se, zas si tako nervozna?

Nakon nekog vremena kad smo bili gotovi s poslom u kuhinji, Jungkooku je odjednom sinula ideja.

" Imam ideju" ispijajuci salicu kave promatrao je moj zbunjujuci izraz lica.

"Budi spremna jer te veceras negdje vodim."

"Ali Jungkook danas moram-" prekinuo me je poljubcem u kosu "danas se opusti i uzivaj".

Promatrajuci te njegove oci popracene tako vedrim izrazom bilo je nemoguce reci ne.

"Vidimo se onda kasnije malena" jos jednim poljupcem u kosu mi se obratio dok je izlazio iz kuce.

Gledala sam kroz prozor kuhinje tu savrsenu figuru na motoru. Prije nego je stavio kacigu na glavu okrenuo se jos jednom kako bi mi namignuo i uhvatio moj pogled. Sekundu nakon nestao je niz cestu.