~ 4. dio ~

253 8 1
                                    

Ispod ove vrele vode koja je klizila niz moju kozu pod tusem, mogla sam osjetit kako se oci ne prestaju puniti suzama. Toliko se trudis sagraditi zivot, odrzati se na zivotu i odrzati voljene nasmijanima, i onda dode netko ko te bez razloga od kad znas za sebe pokusava unistit i spustiti na dno.
Svaki dan trpiti sabotazu i prljanje mojeg imena, zar je toliko pogresno sto pokusavam sa svojih 19 godina financijski pomoci mojoj obitelji? Rukom sam presla preko zamagljenog stakla i ugledala svoje blijedo lice. Isabella budi jaka, nemoj dopustiti da te neko pokusava spustiti, nemoj odustajati, misli na tetu Chaeyoung.
Usasvsi u svoju sobu, polako sam se priklanja snu u svome krevetu dok sam gledala u stolicu na kojoj je bila jakna nepoznatog covjeka koji me je spasio iz Mininih ruku.
Zajedno sa svojim mislima i s mislima o danasnjem strancu sam utonula u san dok su kapljice kise udarale od prozor.

*Iduci dan POV*

Neumorno rukom trazim jebenu budilicu dok mi je glava jos uvijek u jastucima.

"ZAKASNIT CU, ZAR OPET? BELLA BOLJE TI JE DA POZURIS" prestraseno sam govorila samoj sebi u zurbi.

Na izlasku iz kuce sam shvatila da je pocela padati kisa, ma izvrsno nema nista bolje od ovoga. U zurbi sam zgrabila koznu jaknu sinocnjeg stranca, nadam se da ce sutra opet biti u baru da mu je igrom slucaja i vratim.

*Nakon pola sata hoda do skole*

Nisam nista drugo ni mogla ocekivati nego da cu biti mokra do gole koze, k vragu i zivot vise.

Lilian:"Vidi ko je to nama napokon dosao" rekla mi je djevojka smijuci se ko luda.

Me:"LILIAANNNNN" poletila sam svom brzinom u njen zagrljaj sruseci nas na pod.

I previse mi je falila ova budala.

"Pa nisam ti ludo jedna toliko falila" smijale smo se zagrljene na podu dok su svi gledali u nas na hodniku skole.

Uzasno mi je falila dok je bila ovih godinu dana u Hong Kongu.

Lililan:"Curo moramo se ispricati, izgleda da sam dosta toga propustila" govorila mi je dok smo ulazile na prvi sat imajuci sat umjetnosti.

*par sati nakon*

Izasli smo vani izgleda da smo prezivile i ovaj dan. Krenule smo van skolskog dvorista, kad su se svi okupili na parkiralistu zbog glasne buke. Lilian i ja smo se progurale kroz guzvu, da bi smo ugledali kako se svi dive sjajnom glasnom autu. Iz auta je izasao meni poznati decko.

"Cek pa ovaj decko je meni poznat...TO JE DECKO OD SINOC" skamenila sam se na licu mjesta.

"Yoo Lilian izgleda da danas imas prijevoz, upadaj" govorio je decko plave kose izlazeci iz auta.

"Ohoo pa mi se opet susrecemo, moram da priznam da ti dobro pristaje moja jakna.
Bok lutko, moje ime je Jin" govorio je odmeravajuci svaki centimetar mojeg tijela i svoju jaknu na meni.

Under Black Wings ✔Where stories live. Discover now