Under Black Wings ✔

~ 12. dio ~

Parkirao je motor pred kucom, skidajuci kacigu rukom je bijesno prosao kroz kosu dubokim uzdahom.

"Molim te, udi u kucu da ti previjem i ocistim rane" posmatrala sam ga dok me je slusao podignute glave, zamisljeno gledajuci duboko u zvijezde.

"Bella nemam vrem-" nije ni uspio zavrsiti recenicu nego sam ga prekinula
"molim te Jungkook...to je najmanja stvar koju trenutno mogu napraviti za tebe" molila sam ga, jer nisam znala kako mu se vise oduziti od toga sto me je veceras spasio od onog odvratnog manijaka.

Samo se osmijehnuo. Dok sam otisla traziti medicinski alkohol, kremu i gaze kako bi mu ocistila rane na licu, ostavila sam ga u dnevnom boravku.

"Jungkook molim te sjedni sad cu ti previt r-" ostala sam bez rijeci ugledavsi Jungkooka koji je skidao majicu.

"Oprosti nadam se da ti ne smeta"

"Umm ne ne, um slobodno se raskomoti"

Sjeo je na kauc, dok sam ja mocila gazu alkoholom sjedeci nasuprot njemu na malenom stolu. Znala sam da Jungkook ima tetovaze po rukama i vratu, od svih silnih tetovaza najvise se isticala tetovaza cvijeta lotusa oko kojeg se obavio zmaj koja se prostirala duž leđa. Zanimljiva tetovaza, privlacila me pomisao na znacenje iste.

"Ovo ce sada malo zaboljeti" stavila sam gazu na njegovu ranu na usnici i posjekotini na obrazu.

Samo mali razmak je dijelio prostor izmedu nasih lica. Tisina je povecala tenziju iz trenutka u trenutak.
Zasto se osjecam ovako nervozno, nikad se nisam ovako osjecala u blizini ijednog decka.
Ove usne u koje sam gledala su me hipnotizirale.

Bella priberi se, sta se dogada s tobom?

"Molim te dozvoli mi da ti previjem ruku".

Motala sam gazu oko rana na njegovoj saci koje je zadobio u napadu. Osjecala sam se krivom sto je on trenutno u ovakvom stanju, ogromna griznja savjest me grizla iznutra.

"Oprosti, stvarno oprosti, ovo je sve zbog mene, da nije bilo mene ne bi trenutno bio u ovakvom stanju, nastradao si kako bi mene zastitio" govorila sam s pognutom glavom dok je suza nasla svoj put niz obraz "nastradao si zbog mene".

~JUNGKOOK POV~

Lagano je prelazila alkoholom po rani na usni dok sam samo pokusavao smiriti misli kako ne bi mislio o onome najgorem sto joj se moglo dogoditi da nisam stigao na vrijeme kako me je Hoseok zamolio da je pokupim s posla jer on veceras ima pune ruke posla. Posmatrao sam svaki njezin pokret, i njene oci koje su bile pune zalosti veceras. Lica su nam bila par centimetara udaljena. Odjednom u meni se pojavio nagon i zelja da je poljubim, no ne smijem to dozvoliti. Ona ovako mala i nevina, ne pripada mojem svijetu koji je okruzen tamom. Ne smijem je uvesti u svoj svijet, no tako jako je zelim. Ne zelim ni pomisljati sto se moglo dogoditi da nisam dosao na vrijeme.
Dok je previjala moje rane na rukama primjetio sam da je potistena pognute glave.

"Oprosti, stvarno oprosti, ovo je sve zbog mene, da nije bilo mene ne bi trenutno bio u ovakvom stanju, nastradao si kako bi mene zastitio"  primjetio sam suzu na licu.

"I ako treba, ponovno bi ucinio isto da te zastitim" govorio sam dizajuci polako njezinu bradu kako bi me gledala u oci.

Uspio sam joj razvuci osmijeh dok sam joj brisao suze s lica.

"Hvala ti" stavljajuci svoje ruke na moje, u ocima sam raspoznao tracak krivnje zbog svega sto se veceras desilo.

Srce mi je toliko zudilo za zeljom da je poljubim, da osjetim dodir tih usana, no nisam mogao. Uvuci nju u moj svijet bi bio prevelik rizik da ju izlozim opasnosti. Niti jedna djevojka me nikad nije ucinila da se ovako osjecam. Jungkook saberi se, obecao si Hoseoku da ces paziti na nju dok on nije s njom.

"Morao bih poci sada, pokusaj se odmoriti" navlaceci majicu i jaknu sam se uputio prema vratima.

"Nemoj molim te, bojim se" hvatajuci me uplasena za ruku je govorila "ostani veceras tu, molim te, sama sam".

Nisam mogao reci Ne vidjevsi je onako uplasenu.