Under Black Wings ✔

~ 29. dio ~

Zrake sunca su obasjavale moje lice sto me je natjeralo da se probudim. Okrenula sam se na drugi kraj kreveta i ugledala praznu postelju pred sebe. Jungkooka nije bilo. Na njegovom jastuku je stajao papiric na kojem je pisalo
"Dobro jutro malena, otisao sam na kratko izvan kuce, obavio sam kratku kupnju i kupio ti nesto odjece koja se nalazi u ormaru. Kad budes spremna sidi u predsoblje. Vracam se ubrzo.
xoxo Jungkook".
Boze, sta sam napravila pa da sam zasluzila ovog covjeka u svome zivotu? Otisla sam na kratko u kupaonicu prije nego sam zavirila u ormar da vidim odjecu koju mi je Jungkook kupio. Odjeca mi je lijepo stajala, no njegova majica mi je pristajala bolje.

Duboko sam udahnula prije nego sam izasla iz sobe u hodnik.
Jel moguce da ne znam put do predsoblja koliko je ova kuca ogromna? Lutala sam hodnicima prije nego sam shvatila da sam se izgubila.
K vragu Bella, ne znas naci ni put do sobe.
"Netko je zalutao?" uplasio me glas osobe koja mi je sad stajala iza leđa. Okrenula sam se i vidila Jimina.
"Jimine budalo, uplasio si me" udarila sam ga rukom od rame. Iako sam pokusavala zadrzati ljutiti izraz lica nisam uspijela unatoc njegovom smijehu.
"Ides do predsoblja?" upitao me.
"Umm zapravo da...me mozes odvest do tamo?" sramezljivo sam pognula glavu kad je jos vise razvukao osmijeh.
"Ajde princezo idemo, da se ne bi jos vise negdje zagubila ovdje" pratila sam njegove stope kad se zaputio niz hodnik. Hodali smo u tisini. No, odlucila sam prekinuti tu tisinu.
"Jimine..." tiho sam izustila.
"Hmm?" promumljao je.
"Oprosti za ono jucer...za ono sto sam te izvrijedala da si prljavi ubojica...progutala me panika jer j-ja ne znam sta se desava, samo zelim da se ovo zavrsi..." suzdrzavala sam se da mi glas ne pukne na kraju recenice.
"Ne moras se brinuti oko toga" samo mi je lagano namignuo i potapsao me po leđima.
Dosli smo u predsoblje di su se vec okupili Jin, Yoongi i Hoseok.
"Idemo na sastanak? Šef zahtjeva okupljanje za stolom." na tu Yoongievu izjavu sam se jos vise zbunila.
Šef?
Sastanak?
Di sam ja to dosla?
Hoseok:"Namjoon nas vec ceka u dvorani"
"Jungkook je javio da ce kasniti" culi smo Jina koji je vec koracao prema dvorani tipkajuci na mobitelu. Pratila sam Hoseoka i Jimina koji su koracali uz mene. Stali smo ispred ogromnih vrata.
Jin je otvorio vrata te se ispred mene nasla ogromna prostrana prostorija s ogromnim stolom za sastanke unutra, a za njime je sjedio nepoznati muskarac koji nam se obratio
"sjednite na svoja mjesta".

Svi su sjeli te sam ja nasla mjesto pored Jimina.
"Dakle, mozemo pocet-" nije uspio dovrsiti recenicu jer ga je netko prekinuo.
"Huh, izvinjavam se sto kasnim ali mislili ste da cete poceti bez mene?" Jungkook je zatvorio vrata i smjestio se na slobodno mjesto pored mene.
Nepoznati covjek je zakolutao ocima.
"Jungkook, sta je sve ovo?" saptala sam kako me ostali u prostoriji ne bi culi.
"Sada ces sve viditi" davajuci mi znakovni pogled mogla sam osjetiti ispod stola kako njegova ruka blago mazi moju sto me je opustalo. Nepoznati se dignuo od stola i stao pred veliki kompjuterski zaslon bas poput onog kao sto je i Yokngi imao u svom radnom okruzenju. Nakasljao se kako bi privukao paznju svih u dvorani i zapoceo govor.
"Moje ime je Kim Namjoon, zaduzen sam za pojasnjavanje svih stvari koje imas za pitati na ovom sastanku trenutno. Objasnit cu ti tko smo mi, cime se bavimo, zasto se dogodio jucerasnji napad i od strane koga. No, ono najvaznije - objasniti cu ti zasto si laka meta." nakon ovih rijeci odmjerio me iako sam se nalazila na skroz drugom kraju stola smjestena izmedu Jungkooka i Jimina.