𝐏𝐫𝐨𝐧𝐚𝐝𝐣𝐞𝐧𝐚 𝐳𝐯𝐢𝐣𝐞𝐳𝐝𝐚 💫| 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

9. 💫

U tom trenutku sam se zaledila. Bila sam potpuno nespremna za njegove opojne usne koje su prekrivale moje. Njegova su usta, na moje iznenađenje, bila topla i tako raskošno mekana, a poljubci zahtjevni, skoro pa uvjerljivi. Svako ko bi nas od slučajnih prolaznika primjetio mislio bi da smo ludo zaljubljeni par. To smo Rouzel i ja za njih i predstavljali. U njihovim očima bili smo zaljubljeni, ali u našim očima bili smo potpuni stranci.

Uz još jedan drhtaj, sebe sam prisilila da se malčice odmahnem od njega. "Rouzele, ne! Šta to radiš?" Samo njegovo prisustvo i ovaj poljubac, još više je doprinjelo mojoj nesigurnosti. "Mislim da si već jednom rekla ne zvjezdice." Podigao je ruku pa palcem i kažiprstom pomilovao naježenu kožu moga vrata. "Rekao bi da je odgovor veoma jednostavan. Ljubim te. Pripremam se za najveću ulogu u svom životu, ja sam sada obećan samo jednoj djevojci. Tebi. Od večeras pa dok traje naš dogovor i dok glumimo, ja sam zacrtao da ću samo tvoje usne ljubiti." Svojim riječima mi je dao obećanje.

"Da, ali ne razumijem zašto?" Rekla sam napola uzdahnuvši. "Ovdje nema nikoga poznatog da bi mi glumili. A i.. nikada me nisi gledao na taj način." Iskrena sam. Svjesna sam svog izgleda i svoje mane. Ne bih nikada mogla da živim kada bi me Rouzel gledao očima punih sažaljenja. "Nisam? Sram me bilo." Prelazeći na drugu stranu, utisnuo je red poljubaca čitavom dužinom mog vrata. "Uvjeravam te, gledam te na moj način.'' Rouzel je rukom jače stisnuo moj struk, približavajući moje tijelo njegovom. "Na ovaj način te itekako gledam." Dok su nam bokovi bili prislonjeni, postala sam svjesna ispupčenja koje me  snažno pritiskalo po donjem dijelu stomaka.

Je li to on? Pomislila sam, a onda slika njega golog, bez trunčice odjeće iznenada mi se pojavi pred očima. Tako je bio veličanstven u svojoj snazi. Prvi put sam vidjela nekog muškarca, a ovaj primjer ispred mene je bio nešto najljepše što sam ikad i vidjela. Ta tvrda izbočina, koja me pritišće, to je on od danas. Bože, je li moguće da se zbog mene uzbudio? Zbog mene ovakve, obične? Iako sam bila u vezi sa Jankom, kod njega nikad nisam osjetila ovako tvrdu erekciju. Pokušala sam u svojoj glavi da odbijam i samu pomisao da ovaj vitalni, širokih ramena, raskošan primjer muškarca mogao željeti mene. Običnu usjedlicu, koja u svojih dvadeset i devet godina još uvijek se nije udavala i koju je samo ljigavi starac poželio za svoju ženu.

"Zakasnit ćemo na naš let!" Jedva sam se pribrala i na pristojnoj daljini stala sam ispred njega. Đavolasto me pogledao, mada ništa nije rekao. Samo je rukom popravio svoje međunožje i krenuo je prema ulazu na aerodrom. Stigavši na pult, Rouzel je preuzeo naše avionske karte a potom smo se penjali u avion. "Ja želim pored prozora." Popot male djevojčice sam uzviknula a zatim pored još dvoje putnika sam se provukla i sjela na mjesto koje je zapravo on trebao da sjedne.

"Kako god želiš, ja ću malo da spavam." Čim se spustio na svoje mjesto, Rouzel je odmah sklopio svoje oči i prepustio se snu. Ja nisam mogla od sreće da spavam, sa svakim satom kojim sam bila dalja od svog sela moje srce je treperilo. Bila sam nestrpljiva, konačno ću upoznati čuvenu Aziz Sotthc i zajedno ćemo obilaziti mnoge tvrđave, koje kriju svoju neispričanu priču. Oko ponoći, dok su svi putnici spavali, na svome ramenu osjetila sam težinu njegove glave. Malo sam se osvrnula, a Rouzel je svoj nos zagnjurio u moj vrat, a njegov topli dah je tjerao trnce u moju kožu. Jednu ruku je prebacio preko moga stomaka i u istom položaju smo ostali dok nismo čuli glas stjuardese. Približavali smo se Aircity-u, te smo zavezali naše pojase. "Mhmm izvini, spavao sam izgleda na tebi." Moje uši je zaparao njegov promukli glas. Bože, može li se neko zaljubiti u ovaj glas? "Sve.. sve je u redu." Tiho sam promucala. Od nervoze što ću možda ubrzo upoznati njegove, vrtila sam vjerenički prsten između prstiju. U znak podrške, spustio je svoje prste preko mojih i namignuo mi je. "Sve će biti dobro."

Ali međutim, već na samom izlazu ništa nije bilo dobro. Od jednom, poput groma iz vedra neba, iznenada se pojaviše na desetine novinara koji su svojim blicevima od fotoaparata bukvalno zaslijepili naše oči. "Aaj." Iznenađeno sam uzviknula, da bi me Rouzel povukao u svoj zagrljaj. Novinari su postavljali previše pitanja na engleskom jeziku, i skoro ništa nisam razumjela. Mada im ni Rouzel nije ništa odgovorio. Dok smo se kroz masu provlačili, zastali smo na trenutak a ispred nas je stajala njegova porodica i i još jedna djevojka.