𝐏𝐫𝐨𝐧𝐚𝐝𝐣𝐞𝐧𝐚 𝐳𝐯𝐢𝐣𝐞𝐳𝐝𝐚 💫| 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

💫EPILOG💫

Ležati u njegovom naručju i slušati mirne otkucaje njegovog srca i umjerenog disanja bilo je sve što je Kupina mogla da poželi. Njena ruka se nalazila na njenom stomaku i po njemu je crtala nevidljive krugove. Jer je tu ležao plod njihove ljubavi. Kao da je juče bilo da jedna sasvim obična djevojka sa sela sa drugog kontinenta, sanja o velikom snu. Počela je da vjeruje u sebe i malo po malo njeni snovi su se ispunjavali. Dobila je voljenog i budućeg supruga koji joj svaki minut pokazuje koliko je voli. Uskoro će dobiti i male bebice. A u njegovoj porodici pronašla je sve ono što je tražila u svojoj.

Nije ih krivila, naprotiv. Kakvi god da su bili, bili su njena krv. Saznanje da negdje putuju po svijetu i da nisu zapali u nekakve dugove, tek sada Kupina je mogla da odahne na miru. Samo je trebala čekati trenutak da dobije novac od svog filma, i onda će sve da vrati Rouzelu. Nije htjela da ostane dužna ni centa. Takođe, bila je mnogo zahvalna što je Marinko Kenjalo dobio zaslužnu kaznu. U zatvoru mu i jeste mjesto. Koji užasni manijak. Sva ona spopadanja kada bi krenula u rudnik, ili one ljigave slike i poruke koje je slao tjerale su Kupinu na povraćanje. Nikome nije htjela zlo, ali njemu je svakako bolje što je u zatvoru. Nadala se da se on nikad nikome neće dogoditi.

Kasnije, mora da se javi Veseli. U svoj onoj zbrci telefon joj se razbio i od njega nije ostalo ništa. Lagano, na prste ustala je iz kreveta i upalila lap top. Otvorila je e-mail adresu i otkucala Veseli poruku.

"Vesela, dobro sam. Možda čak i više nego dobro. Trudna sam. Ne mogu ti opisati moju sreću kada sam na monitoru vidjela otkucaje srca mojih bebica. Da, dobro si čula. Nije jedna beba, doktorica sumnja da ih ima čak tri. Ali tek nakon sledećeg pregleda ćemo moći tačno utvrditi jer se još sakrivaju u mom stomaku. Rouzel je divan, čak me ponovo zaprosio u zvijezdanoj noći i ja sam prihvatila. Mislim da ću zauvijek da ostanem ovdje. Ali ne brini se, već prvom prilikom sjedam na avion i dolazim do tebe. Znaš, užasno mi fale naši razgovori. Takođe želim da te pitam nešto važno. Hoćeš li biti moja kuma na vjenčanju sa Rouzelom? Neka, ne moraš mi odmah odgovoriti. Jer ne planiram odmah vjenčanje. Tek nakon poroda kada dotjeram svoju liniju, onda ćemo zajedno ići da biramo haljinu. Ima da izgledamo savršeno na fotografijama.

Volim te puno, tvoja Kupina 😘"

Pritisnula je send i poslala a potom se vratila do budnog Rouzela koji ju je samo posmatrao. Kada se zavukla ispod plahte, ponovo ju je namjestio na svoje grudi.

"Znaš moram ti nešto priznati." Njegove grudi obrasle sitnim dlačicama su je bockale po licu.

"Mhmm kaži." Prstima je prelazio po njenoj naježenoj koži ramena.

"Prije nego što smo se upoznali, ja sam čekala ponoć samo zbog tebe."

"Zbog mene?!" Russell je pokušao da shvati, ali nije uspio.

"Da, zbog tebe. Oko ponoći, pošto su drugačije vremenske zone tada bi se prikazivao serijal o tebi. Pričao si na engleskom jeziku, a ja te ništa nisam shvatiti."

"Znači li to da si me gledala zbog mog lica i tijela?" Ego mu je narastao do visina.

Udarila ga je blago po ramenu. "Moglo bi se reći da je zbog toga. Mada ja sam tada u tebi vidjela rješenje za ostvarivanje svog sna. Sada znam, da će svaki sledeći film na kome bude radila biti bolji od prethodnog. Zato što imam tebe za oslonac. Zato što ćeš me ti dočekati ako padnem, i pokazati mi pravi put." Mazila mu je obraz a potom spustila usne na njegove. Bile su tako mekane na dodir.

"Kada ćemo vjenčanje?" Malo se odmakeo od nje.

"Poslije poroda. Ne želim da na slikama izgledam debelo, hoću da sve bude savršeno a imamo na pretek mnogo mjeseci ispred nas da sve to osmislimo. Trebao pružiti novinarima materijal o čemu će da pričaju." Popela se na njega.

"Ja sam gladan i mislim da u kuhinji imam jednu veliku i sočnu pizzu. Hoćeš li da je donesem?"

Pljeskala je poput male djevojčice dok je pogledom pratila kako Rouzel oblači na sebe sive bokserice i silazi do kuhinje. Nakon par minuta ugledala ga je kako nosi veliku kutiju pizze a na njoj su se nalazili i kečap i majoneza.

"Sada igramo po mojim pravilima. Možda zbog tebe i zavolim da jedem majonezu."

"Kakva ti je ideja sada pala na pamet?" Konačno je progovorila dok je sa sebe micala bijelu plahtu.

Uzdahnuo je. "Ne samo jednu, imam mnogo ideja šta ćemo da radimo." Ponovo ju je okrenuo na leđa obasuvši njen stomak poljubcima. A kada se malo odmakeo tom istom putanjom gdje su se nalazile njegove usne istisnuo je majonezu.

"Rouzel.."

"Russell, mada dopustit ću ti da me cijeli život zoveš Rouzel, ko sam ja da ti to zabranim." Nastavio je da jezikom kupi taj bijeli trag koji je bio svuda oko njenih grudi.

"Rouzel."

"Mhmm.." Nastavio je da jede s njenog tijela.

"Ponekad zaista imaš divne ideje." Tiho je šaputala dok su se kretali u skladnom ritmu. Osjećala se srećnom i potpunom. "Ovo je bilo fantastično." Rekla je kad je uspjela da udahne vazduh.

"Drago mi je što dijeliš moje mišljenje." Usne su mu se razvukle u osmijeh. "Obećavam da ću te voljeti cijelog života. I obećavam ti mnogo fantastičnih ideja."

Svaki zalogaj pizze s užitkom su dijelili. Naredne dane svaki slobodan trenutak provodili su zajedno. Odlazili bi na ples kada je petak uveče, jeli bi pizzu, šetali gradom a tokom noći nije im manjkalo strasti. Russell je bio pažljiv i mnogo strpljiv prevodio bih svaku riječ koju bi njegova porodica uputila Kupini ili ona njima. Engleski jezik je polako napredovao i Kupina je bila svjesna da ga ne može naučiti preko noći. Pronašla je još raznih tvrđava i spominka koji su samo čekali svjetlost dana kada će da osvanu na TV ekranu.

Sada je imala priliku a i mnogo vremena da prikuplja informacije i istorijske činjenice. Russell joj je obećao da će je odvesti u svemir ali nakon poroda. Imao je želju da pruži na dlanu sve zvijezde i planete koju budu vidjeli.

Svi su bili mnogo srećni. A Kupina i Russell bili su mnogo srećni jer su znali da će zauvijek da vole jedno drugo, kao što su voljeli djecu koju je Kupina nosila ispod srca.

💫Kraj💫

💫Hvala na čitanju!💫