𝐏𝐫𝐨𝐧𝐚𝐝𝐣𝐞𝐧𝐚 𝐳𝐯𝐢𝐣𝐞𝐳𝐝𝐚 💫| 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

20. 💫

Prolazeći kroz velike zidine stare tvrđave, Kupina je smišljala šta da kaže. Bila je užasno napeta, ali i odlučna da ne dopusti da se to na njoj primjeti.  Pored nje su prolazile kolege sa seta, kamerman je još jednom provjerio da li je s kamerom sve u redu, a šminkeri su uljepšavali Aziz, mada ona je bila prava prirodna ljepotica. Danas je peti dan od kako se nije čula Rouzelov glas, iako je više puta okrenula njegov broj. Ali svaki put bi je dočekala ili govorna pošta ili glas od Lu.

Aziz, vjerovatno si upoznata da meni engleski jezik i nije jača strana... Ne tako, onda bi odmah svi počeli da šapću iza leđa i znali da nešto nije u redu. Šta ipak misliš o tome da ja ne učestvujem u ovom snimanju? Ni to ne zvuči dobro. U normalnim okolnostima jedna bi drugu podržavale, pa sada nije mogla da joj zamazuje oči. Prije pet dana su dobile vijest da je velika količina trave uklonjena, da su sve površine pregledane kako ne bi bilo gmizavaca i insekata, tako da gubljenje vremena nije dolazilo u obzir.

Kupina je imala napisani tekst o tvrđavi, i sama Aziz je bila iznenađenja kako je Kupina za manje od dvadeset minuta sve zapamtila. Vidjele je veliki potencijal u njoj i da strasno obožava istoriju. Tako da je prvobitno snimanje bilo namjenjeno da Kupina samo otvara usta, a kasnije u studiju će da ubace njen glas.

Kupina je zastala pored dijela gdje se odvijalo šminkanje. Ipak, progutala je ponos i nakašljala se da privuče pažnju, ali najviše od Aziz, koja je držala oči sklopljenim dok su joj nanosili sloj sjene. Kupini je bio potreban neko za razgovor, a jedina kome je zaista vjerovala bila je njena drugarica.

''Kupina.'' Aziz se osmjeh pojavio na licu kada ju je ugledala i očima pokazala šminkerici da ih ostavi nasamo. ''Od kud ti ovdje? Za par minuta ćemo početi a ja želim uvodni dio da snimim sa tobom. Je li se raduješ? Konačno ćeš da živiš svoj san.''

''Radujem se naravno, ali Aziz.. mislim da ovo neće da funkcioniše.'' Kupina je prevukla dlan preko lica.

''Hej, jesmo li rekle da nema mjesta tremi. Ako treba scenu ćemo da snimimo i milioniti put da bi se tebi dopala. Moj brat Russell, je povjerio tebe na čuvanje, i moj jedini zadatak je da na tvom licu vidim osmjeh.'' Lagano je ustala sa stolice.

''Da znam, ali..''

''Nema ali.'' Kamerman je rukom mahnuo da snimanje može da počne i Aziz mu je klimnula glavom da ubrzo dolaze pa je potom nastavila. ''Idemo ovo zajedno da odradimo i ja u tebe vjerujem. Samo ćeš stajati pored mene i kada dođe tvoj dio, kako smo se dogovorile onda ti preuzimaš. I sada nema odustajanja.''

Aziz ju je povukla za ruku i potom su obe bile ubačene u kadar. Kupina je samo čula kako Aziz ponavlja svijetlo, kamera i akcija i snimanje je otpočelo. Aziz je s lakoćom počela uvodni dio. Zauzela je saouvjereni stav, pogleda usmjerenog prema kameri. Takođe spomenula je da u današnjoj epozodi ima specijalnog gosta i rekla Kupinino ime i prezime. A onda je Aziz prestala da govori i kamera se usmjerila prema njoj.

Duboko je uzdahnula i otvorila svoje drhtave usne. Znala je da ima samo jednu priliku i potrudit će da je iskoristi najbolje što može. Kroz glavu su joj prolazile godine života koje je provodila u rudniku, nekoliko metara ispod zemlje, zatim četiri godine učenja na fakultetu koji nije željela da upiše, veza s Jankom i prekid, zatim gubitak noge, a da ne spominje da je na sreću izbjegla udaju za starca Marinka Kenjala. Kupina je još jednom duboko udahnula i počela je da priča ali u sebi.

Aziz je s ponosom posmatrala kako se Kupina transformiše u potpuno novu osobu. Usne je otvarala polako, sasvim umjereno da se glas u studiju može naštimati i ubaciti u epizodu. Kupina je hodala po tvrđavi, rukom je pokazivala i objašnjavala najzanimljivije činjenice o njoj, zatim je uzela staro kamenje u usmjerila prema kameri. Sa svakom minutom hoda njena se trema smanjivala i pred kraj snimanja konačno se opustila, kada su svi povikali gotovo je za danas.