𝐏𝐫𝐨𝐧𝐚𝐝𝐣𝐞𝐧𝐚 𝐳𝐯𝐢𝐣𝐞𝐳𝐝𝐚 💫| 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎

6. 💫

"U redu, u pravu si. Izgleda da me zvijezda ne želi!" Rekao sam to više za sebe, ali i ona je čula. Čim se uozbiljila počela je da mi se izvinjava. "Znaš nisam tako mislila. Izvini. Obično nisam tako gruba, ali sve ovo oko mog sna, i mog sutrašnjeg vjenčanja, živci su mi postali prekratki." Sjela je pored stabla i čupkala travu oko sebe. Svesku je stavila malo dalje od sebe i zamišljeno gledala kako moja raketa nestaje u pepelu.

"Jesi ti to rekla tvog vjenčanja?" Još samo fali da me njen ljubomorni budući muž razapne, iako se trenutno ovako osjećam, dok mi ona kao njegova buduća supruga potpuno nepoznatoj osobi, tj. meni, predlaže da mi bude vjerenica. "Čekaj malo..mislim da te nisam dobro upratio! Sutra se udaješ a i dalje mene proganjaš. Mada ako ti je budući muž takav šonja, ti i ja se možemo barem malo zabaviti valjanjem u travi. Neće niko saznati a ti ćeš da osjetiš prava zadovoljstva sa mnom."

Ali Kupina je brže bolje uhvatila kamenčić i snažno ga bacila prema meni. I on se odbio od moju glavu. "AAA. To boli." Zakukao sam od blage boli. "Koliko ja tebi puta moram objasniti da me te stvari..."

"Misliš sex sa mnom?!"

"Da, sex sa tobom me ne privlači."
Ovo je za moj ego bio dosta nisko.

"Onda mi objasni! Potpuno si mi nelogična." Mada ni sam nisam bio svjestan težine njene situacije dok nije počela da priča.

"Za tebe sam saznala, kao što sam ti rekla one noći u vrtu preko interneta i TV programa. Svi portali a i novine su pisali o tome kako si ti human a i mnogo dobra osoba. Kako se tu večer spremao bal pod maskama, slagala sam svoje roditelje da idem na jedan seminar o rudniku. Jedino tako sam dobila dopuštenje da idem s mojom drugaricom. Mada nešto sam morala obećati da bi dobila to dopuštenje." Češkala je zadnji dio vrata.

"Nastavi. Šta si to obećala?" Želio sam da čujem ostatak priče.

Otpuhnula je kroz nos. "Da ću se udati za jednog odurnog starca koji je skoro tri puta od mene stariji. Eto."

"Ali zbog čega? I ko se danas u dvadeset i prvom vijeku udaje protiv svoje volje?" Izgleda da su u ovom dijelu svijeta, većina stanovništva živjelo patrijarhalno. Bogu hvala na mojim roditeljima koji su imali skladan brak i još veću ljubav, i koji su nas savjetovali da nikada, ama baš nikada, ni po koju cijenu se ne želimo ako nema ljubavi.

"E pa ja se tako udajem. Taj put i da tebe upoznam činili su mi se kao zadnja nada. Jedino što je moj mozak mogao da smisli ako bi bila bar na kratko tvoja žena ili zaručnica, i dok bi počela da snimam onda bi zaradila određenu svotu novca gdje bi platila jedan dug. Jer prije par godina naš dio rudnika je pripao tom starcu Marinku, a moji roditelji će učiniti sve da ga vrate pa čak i po cijenu moje udaje za njega." Raširila je ruke i tiho rekla To je sav moj život.

A kad samo pomislim kako sam je onu veče vrijeđao i kako je uplakana otrčala od mene. "Znaš, mnogo mi je žao zbog one večeri, ali i sama si svjesna da bi te bilo ko odbio sa takvom ponudom. I ne želim da se hvalim kad malo postaneš poznat tek onda ti svi odjednom postanu prijatelji, dobijaš ponude sa svih strana. A dok si bio niko i ništa, niko me bi obratio pažnju." Iskren sam.

"Sad to znam Rouzele."

"Russell" Zašto stalno greši moje ime?

"Pa da ne odugovlačim. Vrijeme je da te spustimo na Zemlju. Zaboravi na ovaj naš razgovor, ti trebaš da se javiš svojoj porodici a ja se moram vratiti nazad na svoj posao." Tražila je nešto po dzepu a zatim je izvukla manju čakiju.

"Pošto se ja ne mogu popeti na drvo, a čak i nemam merdevine ja ću tebi dobaciti ovaj manji nož a ti sebi presjeci te kanape i onda samo skoči." Hvatala je zamaha ali ja sam je zaustavio.