Od malena, Kupini Vukičević bili su zanimljivi dokumentarci o istorijskim tvrđavama i ostacima grada u kojima bi voljela da makar na trenutak zaviri. Njena velika želja je bila da ona bude baš ta osoba koja će snimiti te iste zanimljive dokumentarce...
Kupina je odbijala mogućnost da u Rouzelovim riječima postoji i mali trag istine. Smatrala je to i dalje nemogućim pogotovo nakon onih riječi koje joj je uputio još danas dok je ležala na njegovom krevetu, bila u njegovom naručju i topila se od njegovih strastvenih poljubaca koje je ostavljao duž njenog vrata, usana. I na samo sjećanje njegovih snažnih prstiju koji su stiskali moje grudi, nije mogla ostati ravnodušna. Je li ona bila kriva što je željela sve to još više, još brže, još intenzivnije? Naravno da ne! I da li bi mogao neko da je krivi što se zbog veoma privlačnog muškarca osjećala kao iskusna žena? I tu je odgovor bio ne.
Mislim da nam prolazna avantura poput poljubaca i dodira nije potrebna. Barem nije potrebna meni. Zar to nisu one iste riječi koje je bez sekunde kajanja okrutno izgovorio? A sada odjednom ne dozvoljava da mi gospodin Benedikt Haasel pravi društvo, a pri tome odlično priča moj jezik.
"Vas dvoje ste u vezi, a pri tome ćete postati muž i žena? Oh pa to je zaista odlična vijest. Ali Russell zašto si to krio od svoje porodice? Ali kako.. i dalje mi ništa nije jasno? Zar nisi rekao da te Kupina pronašla kada si pao sa svojom letjelicom?" Aziz je iznenađeno upitala, a potom je uzela onu ruku gdje se nalazio lažni prsten. Nikad, ama baš nikad u svom životu Kupina nije osjetila toliko užasno da mora da laže dobru i iskrenu osobu poput Aziz. Ovo malo vremena što je sa njom provela gore u sobi, dalo joj je uvid kako se rijetko sreću osobe poput nje. Aziz je bila jednostavno divna mlada djevojka, velikog srca i dobre duše, spremna da svakog prihvati. A Kupina je na sebe stavljala obilježje, taj gorak ukus laži sa kojim se morala voditi dok je prisutna u njihovoj kući i u njihovoj državi.
Rouzel se nemarno počešao po bradi. "Htio sam da to bude iznenađenje za večeras, ali izgleda da ste to morali sada da čujete. Istina je. Kupina i ja smo se vjerili, i ona će postati buduća gospođa Sotthc. Našu ljubav nismo mogli da sakrijemo, i nakon mog pada shvatili smo oboje da je život prekratak da bi ga gubili na gluposti, zato smo odlučili da živimo u ljubavi." Oo, kako je samo slatko lagao. Ko ga ne zna, skupo bi ga platio.
Benedikt Haasel, dok je stajao u uglu pomno je slušao svaku riječ. "Ah prijatelju, ako je tako, sad razumijem zašto si se onako ponašao dok sam ljubio ruke od gospođice Kupine, smatrao si da ona pripada samo i isključivo tebi. Nije valjda da si postao ljubomoran? A i mene zanima gdje ste se vas dvoje upoznali, i kako da se odjednom poput groma iz vedra neba dogodi ljubav? Zar nisi ono bio sa... Kako se zvala? A da, zar nisi bio dugo sa našom lijepom koleginicom Lu?"
Kupina je osjetila kako joj obrazi crvene od stida. Znala je da će za koji trenutak biti uhvaćeni u laži. Pa očigledno su svi ovdje znali da njihovu vezu. Zar se i sama nije uvjerila u to za vrijeme ručka? Lu je bez imalo srama ispod stola pipkala i dodirivala Rouzela a njemu to ama baš nije smetalo. Čak šta više, bila je uvjerena da se njemu to i dopadalo.
"Te pojedinosti i sitnice ću ostaviti da budu u našoj privatnosti Haasele. Prije sam imao raznih kratkih i dugih veza, ali sada želim da se skrasim sa samo jednom ženom i namjera mi da joj budem vjeran do kraja naših života. I Carl i Aziz znaju da sam kao mali priželjkivao da imam ljubav poput naših roditelja. I sada ta mi se želja ispunila." Prekrstio je ruke preko grudi i nadmeno posmatrao Benedikta. A on kao da se osjećao nepoželjnim, uz izgovor da žuri, sve nas je pozdravio a potom ga je Carl ispratio. "Aziz možeš da kažeš Cheril-Liz da večeras želim da svi budemo na okupu da im saopštim. Ali molim te nemoj ti prva da kažeš." Aziz mu namignu te potom poput ptičice, lepršavo oskakujući nas ostavi nasamo.
"Objasni ovo!" Kupina je proskitala. "Šta tačno? Mislim da te ne razumijem." Laganim hodom se približavao prema njoj.
"Oo itekako me razumiješ, samo ja sada ne razumijem zašto si sve ono rekao? Prvo kažeš da ti nije potrebna ljubavna afera, a potom tu glumiš nekog ljubomornog momka i pričaš nekakve bajke o našoj ljubavi. Jesi li svjestan kakve laži izgovaramo? Kakve laži ti izgovaraš? I zašto si se onako ponašao prema svom kolegi?"
"On je skot. I ne želim nikad više da te vidim u njegovoj blizini." Približio joj se još više, sada se njegovo tijelo savršeno uklapalo u moje. Znala je da se namjerno toliko približio, da je želio da mu ona padne pod njegov uticaj a onda bez imalo brige i pameti će da je odbaci od sebe.
"Ali zašto? I dalje mi ne govoriš prave razloge zašto bih ja trebala njega da izbjegavam. Pa poznajemo se svega nekoliko minuta. A ako ću ja da se držim podalje od Benedikta, onda ni ti nemaš ništa da tražiš kod svoje koleginice Lu." Ljutito sam mu zapretila.
"Ja mislim da si ti počela malčice biti ljubomorna na Lu." Promrmljao je dok je prstima prelazio po obrazima. "Možda si ti sve ovo ozbiljno shvatila?" Kupina je gutala pljuvačku, sada nije mogla ni jednu razumnu rečenicu da izgovori. Zar je očigledno da Rouzel tako jako na nju djeluje?
"Mhmm. Šta kažeš na to?" Prst mu je skliznuo na njenu bradu, a potom je opasno približi njenim drhtavim grudima koje su se teško podizale dok je disala.
"Možda osjećaš nešto prema meni?" Prošaputao je i bio je toliko blizu da je njegov dah osjećala na usnama.
Kupina je pokušala da odmahne glavom, ali njeni mišići su odbijali poslušnost. Zato je jedva progovorila. "Osjećam isto ono, što ti osjećaš prema meni. A to je jedno veliko ništa."
Russell se na njene riječi samo osmjehnuo. "Zašto onda u mojoj blizini ovako drhtiš? Znaš da mogu da čujem tvoje otkucaje srca?"
"Satjerao si me uz zid, i zato ne mogu normalno da dišem. Još bi neko mogao da uđe i da vidi sve ovo... Tj. da vidi šta ti radiš."
"Neće niko da uđe ovdje bez moje dozvole. A i da neko dođe ne radim ništa čega bi se trebao postidjeti. Pa sa svojom vjerenicom sam. A njoj mogu da radim bilo šta, od dodira, poljubaca pa čak i ljubomoru da izazovem." A potom je svoje usne spustio na njene.
Kupina je mislila da Rouzel potpuno lud. Igrao se sa njenim živcima a i osjećanjima tako lako. A tako se prokleto dobro ljubio. Uzdahnula je kada su njegove usne dodirnule njene, a on je to vješto iskoristio da bi mu jezik skliznuo dublje u moje usne.
"Tako si dobrog ukusa. Podsjećaš me na ukus mandarine. Od danas to je moj omiljeni ukus."
"Rouzele... Mi.. ne smijemo ovo.. Rekao si.." Zašto nikad ni jednu rečenicu ne mogu normalno da izgovorim dok sam pored njega?
Potom me naglo odmakeo od sebe. "Ime mi je Russell." Svako slovo je pojedinačno izgovorio. Na to sam samo klimnula glavom.
"A sada idemo da kažemo za naše planove i konačno te dam Aziz. Vrijeme je da snimaš svoj prvi dokumentarac. I da znaš dok smo ovdje, u prisustvu moje porodice ljubit ću te. Dodirivati ću te. Šaputat ću ti na uho sve ono što bi planirao sa tobom da radim." Uzeo me za ruku i vodio prema izlazu.
"Ti si lud." Kupina se malčice povukla unazad. Smijao se. Oh kako se samo slatko smijao.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
