Kashley's P.O.V.
Čim sam dosla i stala ispred njih razrednica se izvinila i isparila.Nasmijala sam se u sebi koliko je očajno izgledala.
-I ti očajno izgledas ,sjećaš se sta ti je Justin rekao?-javila se moja jebena podsvijest.
-To nikako nmg zaboraviti. Platice mi za to.-nasmijala sam se sama sebi. Sad imam razlog više da ga mrzim.Odmahnula sam glavom i posla da zagrlim mamu ali se izmaknula.Molim?
Ja:Nije ti drago što me vidis?-upitala sam je. Malo me je zabolio njen postupak.Čak ni ona koja mi je mama nije više na mojoj strani.Mad i ne vidjam uopšte svaki dan je kod Lukea.Taj mamlaz mi je oduzeo moju najbolju prijateljicu.
Mama:Kako da budem sretna kad mi je kćerka umalo izbačena sa ekskurzije.Sta si uradila mlada damo?-uuuuu bijesna je. Podigla je jednu obrvu očekujući moj odgovor.Kad je vidjela da neće dobiti odgovor jer joj ja nemam sta za reći.Samo je udahnula pa izdahnula valjda pokušava da se smiri.
-Glupaco možda hoće sa te udari .-
-Dobar vic-i baš u tom trenutku osjetila sam jaku silu na svom lijevom obrazu .Glava mi se automatski okrenula na drugu stranu.Otvorila sam usta da nešto kazem ali sam ih zatvorila. Nemam sta za reći. Zena koja nikad nije digla ruku na mene sad je to uradila zbog gluposti?Jedva sam sadržavala suze, ne boli me koliko me je povrijedilo iznutra.
Mama:Oprosti nisam htjela ja-prekinula sam je jednom rečenicom.
Ja:Ako već nisam izbačena sa ekskurzije gubi se odavde!!-unjela sam joj je u facu i bjesno prosiktala kroz zube.Zaobišla sam je i krenula sam prema parkingu.Nisam ni stigla napraviti ni jedan korak briznula sam u plač. Naslonila sam se na neko auto i još više zaplakala.Sa parkinga se moglo čuti moje jecanje.Nakon desetak minuta uspjela sam se smiriti. Taman da ustanem čula sam glasno dozivanje mog imena, pogledala sam u tom pravcu i imala sam sta za vidjeti. Justin koji trci prema meni i doziva me. Kad je stigao do mene uhvatio me je za rame,a zatim se sagnuo da dodje do daha.Preokrenula sam očima na njegovu predstavu.
Justin:Tražio sam te svugdje po hotelu i na kraju sam te spasio sa jednog prozora.-ma ko to pokušava biti fin?
Ja:Ma nemoj.-rekla sam i prevrnula očima.Ne želim ga gledati samo želim pobjeći ali moram nešto završiti.
Justin:Zašto si plakala i zašto me mrzis?
Ja: Sta te briga zašto sam plakala.To je moja stvar, a i poslije onoga danas mrzim te i više nego prije.-samo je klimnuo glavom.
Justin:Nadam se da će se tvoje misljenje jednom promjeniti .-rekao je tuzno i zaklela bih se da sam vidjela suze u njegovim očima.
Ja:Sumnjam-idalje nastavljam po svom. Zauvjek ću da ga mrzim. Šteta lijep je,ima lijep osmijeh i oči ali sta je tu je. Sad je vrijeme da sprovedem svoj plan u djela djelo.Gledala sam ga u oči kao i on mene, polako sam se približavala njegovom uhu.Rukama sam ga uhvatila za ramena i sapnula :
Ja:Ovo ti je za ono danas.-pogledao me je zbunjeno na što sam se ja nasmijala. Još više sam mi se približila i svom silom mi je koljeno poletjelo prema njegovim međunožju.Vrisnuo je i pao na zemlju.
Ja:Upss jel te puno boli?-upitala sam ga sa lažnom zabrinutosti. Previjao se po zemlji i držao se za svoj smoki.
Justin:Jesi li normalna?-a jadan samo što nije zaplakao vjerovatno ga puno boli.
-Debilkuso zamisli da neko tebe iz sve snage udari u ..u. . žensku stvar-nasmijala sam se glasno.Justin se idalje previjao po betonu samo sam ga preskočila i rekla
Ja:To ti je za ono danas u restoranu.
Čula sam ga kako se derao na mene i još nešto gundjao.Samo sam se nasmijala i odmahnula glavom. Dobar pogodak.Bravo za mene.
-----------------------------------
Hvala što čitate. Komentarisite.Pišite sta je dobro,a sta loše. Sledeći natavak je sutra.
Posvete:
@milanaplavsic11
