PERFECT CRIME ( Završena )

Osveta 2. dio

Stojim ispred njegove vile, uskoro ču u potpunosti osvetiti svoju majku.
Ulazim u vilu a Geronovi zaštitari me puštaju unutra bez riječi, znaju vrlo dobro tko sam i za što sam sposobna.
Penjem se uz stepenice na drugi kat i ulazim u Geronov ured.
Zateknem ga kako sjedi u svojoj stolici i telefonira, kada me je ugledao odmah je prekinio poziv, ustao se i zagrlio me.

" Oh draga moja Ariel, stigla si napokon"

" Jesam "

" Čujem izvršila si zadatak, ponosan sam na tebe "

" Oh ali ja još nisam gotova sa svojim "

Nije stigao progovoriti ni riječ a ja sam več uperila pištolj u njegovu glavu i rekla.

" Siječaš li se možda žene duge crne kose i nebesko plavih očiju? "

" Marinet "

" Upravo tako Gerone "

Gledao me je i najedamput raširio oči.

" Pa ti si njezina kčer ! "

" Glavom i bradom "

" Ali kako te nisam prepoznao, trebao sam znati da si to ti ! "

" Pozdravi kopile kada stigneš na drugu stranu "

" Ti mala, prevarila si me! "

" La venganza se sirve fría ! "
( Osveta se servira hladna )

Nakon što sam to izgovorila pucala sam mu sedam puta u glavu, nasmijala sam se, okrenula i otišla.

....

Alex, Lukas i ja sijedimo u kuči i pričamo o raznim događajima iz naših života, vijerujte mi čula sam sve i svašta.
Krenule su vijesti na TV-u i bila je riječ o Geronu, o njegovoj smrti točnije ubojstvu.
Kada je reporterka rekla kako je sedam puta upucan u glavu Alex je odmah pogledao u mene, a ja sam ga upitala

" Šta? "

" Ariel, znam tko puca sedam puta u glavu "

" Bravo za tebe onda "

" To si bila ti, Karlosu si također pucala sedam puta u glavu "

" Tako je "

" Ali zašto? "

" Ajde ispričat ču ti cijelu priču "

....

" .... i zato sam ih ubila obadvojicu. "

" Zašto mi nisi ranije rekla za ovo? "

" Jer nisam imala potrebu, to je moj teret s kojim se trebam nositi "

" Znaš da sam uvijek tu za tebe, zar ne? "

" A sada ti nije bitno što sam ja? "

" Alison ! Ne kvari i uživaj. "

Dobacio je Lukas.

" Dobro, šta se odmah dereš !? "

" Alison, imam pitanje. "

" Reci Alex "

" Voliš me zar ne? "

" Da, volim te, no šta s tim? "

" I ja tebe volim, zato ne želim da čekamo. "

" Da čekamo što Alex? "

Na moje pitanje ustao je, kleknio ispred mene i izvadio kutijicu u kojoj kada ju je otvorio se nalazio prsten.
Trepnila sam par puta da razjasnim sama sa sobom jel ja vidim dobro no vidjela sam jako dobro.

" Alison, od kako smo se upoznali osječam nešto prema tebi, prvo je to bila požuda i strast, onda mi se počela sviđati tvoja vatra koju imaš, nakon toga kada sam te bolje upoznao neprimjetno ali sigurno, zaljubljivao sam se u tebe i na kraju shvatio sam da te volim, volim te kao što dan voli sunce i trebaš mi kao što mjesecu treba noč da bi zasijao. Želim da dijelimo dobro i loše, zdravlje i bolest od danas pa sve dok ne sklopimo zauvijek oči, stoga Alison želiš li se udati za mene i biti moja žena? "

Kada je završio ja sam več naveliko plakala, ali po prvi put u mom životu od sreće.

" Naravno da želim ! "

Stavio mi je prsten na ruku te me čvrsto zagrlio pa naposlijetku i poljubio.