Osveta

567 23 0
                                    

Godinu dana poslije !

Alison pov.

Moja crna duga kosa slijepljena je za moje blijedo i izmoreno lice, a tijelo mi je svo u modricama.
Kada sam otišla od Alexa imala sam zadatak pronaći Karlosa i ubiti ga.
Pronašla sam ga ali ubit ga nisam uspijela, kao da je znao da dolazim i bio je spreman. Uhvatio me i zarobio, več sam devet mjeseci ovdije u nekom podrumu, svezana lancima kao životinja.
Svaki dan dolazi ovdije i pokušava saznati tko me je poslao no ja mu ne govorim ništa pa to svaki put završi batinama i mučenjem.
Začujem otvaranje vrata i svijetlost udari u moje lice te stavim ruke preko očiju jer mi svijetlost smeta za oči, stalno sam u mraku.
Napokon kada su mi se oči priviknule na svijetlost ugledam Karlosa kako stoji dva metra od mene s ponosnim licem i bolesnim smiješkom.

" Šta je toliko smiješno Karlose? "

" Oh, ništa posebno, samo ti. "

" Ja sebi nisam smiješna pa molim te me prosvijetli i reci što je toliko smiješno ? "

" To što si toliko jadna i što te nitko neče spasiti jer nikoga nije briga za tebe, vjerovatno su svi več zaboravili da postojiš. "

" Ne znam zašto si toliko siguran u to jer na tvom mijestu nebih bila. "

" A da? Zašto? Šta se i dalje nadaš da če te netko spasiti? Možda onaj tvoj inspektor? "

" Ne znam o kome ti pričaš. "

" Oh, ma daj Alison, zar si stvarno mislila da ne znam za njega? Od mene ne možeš ništa sakriti draga moja, ja sve znam. "

" Ne zanima me on, nije mi bitan. "

" Uredu, ako ti tako kažeš. Onda do večeri ti mogu donijeti njegovu glavu zar ne? Ipak tebe nije briga za njega. "

" Da se nisi usudio! Zafali li mu dlaka s glave vijeruj mi postat ču tvoja najgora nočna mora kopile jedno! "

" Kako si me to upravo nazvala?! "

" Misliš na kopile? Zašto ? Jel te uvrijedila istina? "

Došao je do mene, uhvatio me za vrat i stegnuo.

" Odakle ti pravo da me tako nazivaš?! "

" Zar mi treba pravo za to mali braco? "

Rekla sam mu to kroz smijeh i plitko disanje.

" Kako si saznala? "

Upitao me nakon što mi je pustio vrat te sam odvojila minutu kako bih uhvatila zraka.

" Mislio si da neču saznati? Od mene ne možeš ništa sakriti, ja sve saznam. "

Rekla sam mu kroz blagi smiješak.

" Naša majka se zvala Marinet, znaš ona lijepa žena crne duge kose i nebesko plavih očiju? Znaš ona koja radi tebe više nije živa? Kopile jedno usrano!!! "

" Nisam ja kriv ! "

" Nego tko je? Osim tebe i onog monstruma Gerona kojeg ti nazivaš ocem? Onog monstruma koji ju je skupa s tobom iskasapio na komade! "

" Ne miješaj mog oca u ovo!!! "

Izderao se i udario me šakom u lijevu stranu mog lica, glava mi je poletila u desno, a iz nosa mi je potekla krv kao i iz doljnje usne koja je bila razbijena.

" Ali hoču jer ste obadvojica gadovi koji samo troše bespotrebno kisik i višak su na zemlji! Ubili ste mi majku, kada je vidjela tko je zapravo tvoj otac, kada ju je počeo ubijati od batina svaki dan i kada je je saznala čime se on bavi zamrzila ga je i shvatila je da ga zapravo nikad nije ni voljela, nego je i dalje voljela mog oca! Kada je htijela otiči od njega i vratiti se mom ocu vi ste saznali za to i ubili ste ju! Gadovi jedni! "

Dok sam se derala na njega suze su potekle niz moje obraze, ubili su moju majku, sve ove godine me drži samo osveta, radi osvete sam i postala ovo što jesam, hladnokrvi ubojica i vođa mafije, strpljiva sam jer se osveta servira hladna, upravo tako ču im je i servirati!

PERFECT CRIME ( Završena )Dove le storie prendono vita. Scoprilo ora