Dva dana kasnije, Nikolina i Branislav su uputili u Sarajevo a Nikolija ostala sa Sandrom i njenom porodicom u kući.
Nakon što su pozdravili sa Nikolijom ispred porodične kuće, dvoje mladih se uputilo u Sarajevo. Nakon nekoliko iscrpljijuči sati vožnje, konačno su bili ispred porodične kuće njene porodice u Sarajevu.
Nakon što su smestili , baka Slađana , deda Petar su zezali Branislav da im je sada i on unuk i da mora dobro da čuva Nikolinu jer je ona njihova princeza .
Nikolina hoćemo li da prošetamo , ljubavi kada
su izašli iz kuće Nikolina je čula neke komentare tipa došla je čerka one kurvetine , sigurno joj čerka ista , sa pravom je ta ista kćerka ponizila dala joj novac. Nikolini je skliznula jedna suza , njen voljeni je privukao u zagrljaj i poljubio šapnuo "nemoj da ih slušaš tvoja majka je bila hrabara žena , za razliku od moje biološke majke koja se nije pojavila ni posle 23 godine".
Nikolina "čim sam ja tebe zaslužila jedini".
Branislav "mozda jer se ludo volimo , jer si pozrtovana , nežna , divna hoćeš dalje". Sada je Nikolini zablisto osmeh, i poljubila ga.Uskoro su našli u sali gde je održana skup za , zaslužne građane u bivšoj SFRJ. Nikolina je samo ušla u salu sa svojim dečkom , sela na slobodno mesto.
Čovek koji je bio zadužen za skup pričao o zaslužnim građanima u društvu , sa puno emocija i zanosa.
Prvi čovek vredan pomena je Rade Lukić
Rade Lukić je rođen 14. 6. 1938 u Nevesinju od oca Milovana i majke Katarine bio građevinski inženjer , veran pozrtovan porodični čovek bio je otac dvoje dece čerke Ivane , sina Vasilija u ratu je stekao titulu pukovnika umrao je 23 . 6 . 1995 55 godini života. Danas je njegova porodica rasuta po svetu , zmalio bi njegovu suprugu, sina ,snahu , unuka da priđu , a zatim se začuo glas iz publike i unuku.
Jelena "o moj Bože sine i ona je tu"?
Vasilije "da majko tu je".
Nikolina "tu samo bakice". Krenula je prema bini sa porodicom sa osmehom na licu , jer bila ponosna šta je unuka takvog jednog čoveka.Xxx osoba "ko će održati govor".
Nikolina "ja ću a pre toga ću da ispričam jednu priču".Nikolina je pozdravila sve prisutne, u sali.
Dobar dan svima ,mnogi me ovde ne znaju pa ću da se predstavim.
Moje ime je Nikolina Cerovina imam 23 godine čerka sam Gorana, i Ivane unuka ovog divnog čoveka. Znam da svi vi ovde osuđujete moju majku , ali ne znate zapravo pravu istinu.
Zamisli te da neko vašu čerku dodiruje sa samo 3 godine, nebitno da li je to vaš vernik , ili muž još dobijete batine jer ste se pobunili možda moja majka nije trebala da ode mom ocu Goranu , i ostane trudna sa mojim bratom ali su se ludo voleli. Svi vi veličate Danijela koji je za vas heroj ali taj isti Danijel je svoju maloletnu čerku , oteo sa Zoranom , Oliverom , Nikolasom Smiljanićem brutalno se izvljavao nad njom , tukao bićem a zatim sa tom trojicom silovao puna dva dana , još mog brata koji danas ima 20 godina negde poslao u Sarajevo i niko ne zna da li je živ. Moja majka možda nije bila savršena , možda me ostavila sa staklom u nozi ali ostavila me je divnom čoveku i ocu. O svom dedi Radi ne mogu puno reči ali znam da me je volio svim srcem, da sam bila njegova princeza sa ponosom ću sa svojom porodicom prim ovu nagradu.

ESTÁS LEYENDO
Ti si moje svetlo
Ficción históricaOvo je priča o maloj devojčici Nikolini Smiljanić i o njenom odrastanju , i otme kako će rat koji će se desiti u SFRJ , 92 u Bosni Hercegovine priča pomalo ličnog iskustva, većinski dio biti izmenjen biče dosta opisa vezana za rat kao i silovanja...