Peto poglavlje

569 38 5
                                    

– Hej, Danko. – pozvala je Dora Lava.

Lav se okrenuo kada je čuo. – Hej.

– Imaš li malo vrijemena da proćaskamo?

– Naravno da imam. Ionako mi je dosadno da ih nadgledam.

– Pa zašto onda to radiš?

– Moram – slegnuo je ramenima.

– Dobro, hajdemo do bašte da sjednemo. Vidjećeš ih i od tamo.

– Važi.

Otišli su do bašte i smestili se.

– Jesi li se mnogo zagrijao za moju sestru? – upitala ga je direktno.

– Molim? – iznenadio se Lav.

Dora se lukavo smeje. – Hajde sad ne pravi se lud. Ines i Nika nisu sada tu. Meni možeš sve da kažeš. Čuvaću tajnu.

Lav je počeo da se smeje.

– Zašto bih ti otkrivao svoje tajne?

– Zato što ja znam da ih čuvam. Ona moja sestra bi odma' izbrbljala sve.

– Mislim da je obrnuto.

– Ma ne...

– Jeste, jeste.

– Nije. Uostalom i da si zagrijan za moju sestru, ona već ima zaručnika, a i ljubavnika.

Lav se namrštio.

– Nemoj da se mrštiš, ja sve znam. Ona je mislila da će sakriti nešto od mene. Dora će biti najbolji detektiv kada poraste. – rekla je ponosno. – Hoćeš li da ti otkrijem nešto, ali da nikome ne kažeš?

– Hoću.

– Obećaj mi da ćeš šutjeti.

– Obećavam.

– Moja sestra se dopisuje s jednim čovjekom već neko vrijeme. – rekla je tiho.

– Stvarno?

– Aha. Sa Antom se ni ne čuje toliko kao ranije. Ma ne voli ona njega, nego je majka tjera da se uda.

– To sam primjetio.

– A moja sestra je dobra ženska i uvijek može da nađe nekog. Razumiješ?

– U potpunosti.

– I našla ga je. – reče Dora. – Slučajno joj je zavibrirao telefon dok je bila u kupaoni i ja sam ugledala poruku na ekranu.

– To je bila poruka od tog čovjeka?

– Da. Znam i kako se zove.

– Kako? – upitao je radoznalo.

Baš ga je zanimao odgovor.

– Lav.

– Ozbiljno? – Lavu je već bilo zabavno.

– Ma da. Već neko vrijeme se dopisuju, ona telefon iz ruku ne ispušta.

– Znaš li nešto o njemu?

– Ništa, ali moram da saznam i to što prije. Ako mi se bude dopao, potrudiću se da mi on bude zet, a ne onaj šugavi Anta. On je tako dosadan...

Nika ih je posmatrala sa terase, ali nije čula o čemu pričaju.

– Alo vas dvoje! – uzviknula je.

Oboje su je pogledali.

– Šuti, mama je legla da odmori, probudićeš je. – rekla je Dora. – Je l' izlaziš negdje večeras?

U gluvi noćni sat 🔚Wo Geschichten leben. Entdecke jetzt