Loše djevojke <- END!

7.

„ Da, trebalo mi je. Ali sada mi je krivo!" – govoreći joj sa grižnjom savjesti.

„ Nema ti što biti krivo. Pobijedila si samu sebe. Cure mi inače dolaze jer nakon fakulteta ne mogu naći posao, pa se bace u te vode. A nas dvije imamo dosta toga zajedničkog." – kazavši mi to , dobila sam malo samopouzdanja. Nakon sat vremena razgovora, ona iz svoje skupocjene torbe koja košta više od 7.000 eura vadi kovertu.

„Evo draga moja Ivy, ovo je tvoje."

„Molim?"- začuđeno gledam i nije mi jasno.

„Da, to je tvoj novac. Isplaćivati ću ti prvih mjesec dana nakon odrađene noći."

„ Oprosti, Clara. Ali ništa mi nije jasno. Sinoć sam dobila i napojnice i 3.000 eura od Julia." – iskreno sam joj rekla.

„Znam, sve znam. Prema dogovoru, sve to ostaje tebi, a ovo je ostatak. Ili ako te ugovorom prijavimo u striptiz klub onda ćemo uzimati proviziju. Ovako možeš doći kada želiš i koju god večer želiš." – kazavši mi to Clara, bacila me u razmišljanje. Ako nastavim bez ugovora, onda ću moći biti sa svojom djevojčicom kada želim.

„Kasno je, moram polako krenuti." – rekla je Clara.

„ Hvala ti od srca i vidimo se." – odgovorila sam joj.

„Vjerujem da se vidimo." – sa osmjehom na licu Clara me pozdravila i otišla.

Nakon što sam se presvukla otišla sam kod bake po svoju malenu. Baki ostavila novac, ona je bila sva sretna i od uzbuđenja zaboravila me pitati od kuda mi. Spasilo me to. Nisam joj morala lagati. Sa malenom u naručju i njezinim ruksakom zaputile smo se u vrtić. Tamo smo je upisale i od ponedjeljka je krenula. Moja djevojčica je bila sva sretna. Kada smo to obavile, kazala mi je da bih ona sebi za vrtić kupila haljinu princeze. San svake djevojčice. Otišle smo u Shopping, kupile smo svašta. Ali napunile smo i hladnjak. Ne samo sebi, već i baki. To je bila prava rijetkost kod nas. Kuhale smo zajedno ručak, nakon ručka film i kokice. Zaspale smo obje zagrljene. Sreća moje djevojčice mi je sve!

Došao nam je ponedjeljak, malenu sam odvezla u vrtić. Gdje je do 15h, tada dolazim po nju i sa njome sam do 20:00h. Našla sam dadilju, mladu djevojku koja će biti s njom kada mene neće biti. Morala sam u klub „Movies".

„ Došla si." -obratila mi se Clara, dodajući mi Whisky.

„Jesam, morala sam se malo posložiti. Ali evo me."- odgovorila sam joj.

„Danas ćeš malo gledati ,nećeš plesati." – otvoreno mi je rekla Clara.

„To je kazna zbog Julia?" – odmah sam otvoreno pitala.

„Ne, imam drugi plan. Tvoje je samo da promatraš. Bit će ti plaćeno, za to ne brini." – užurbano mi odgovara, a meni i dalje nije jasno.

„U redu." – odgovorila sam joj.

S leđa mi dolazi Julio, pomakne mi kosu i poljubi me u vrat.

„ Mala moja, dobro mi do došla."- sa osmjehom mi se obratio, a ja sam se zacrvenila od srama. Ne znajući kako mu se obratiti, pa sam nastavila istim tonom kao i on.

„Hvala, gospodaru moj."

„Što si se zarumenila? Bila si mi fantastična jučer."

„Nije mi baš ugodno sa vama pričati, nakon jučerašnje scene."- kazah mu to s pogledom prema podu.

„Ne treba ti biti neugodno. Ne radim to sa svakom, pametno biram svoje djevojke. Vidim, rekla ti je Clara da danas samo promatraš. I ona te odabrala." – pošmrkao je drogu i popio Whisky.