Loše djevojke <- END!

9.

„Djevojkeeeee!" – javila se baka, dozivajući nas. Curke, Clara i ja u isto vrijeme izlazimo iz svojih „radnih" soba. „ Večera je gotova, idemo sve zajedno da jedemo. Pomogle baki postaviti stol, sjele i počele jesti.

„Majkoo milaaa, što je ovo ukusnoooo!" – Clara je se obratila baki.

„Mama, zašto ti tako fino ne kuhaš?" – Larissa se obratila mami. Clara od srama nije znala kamo pogledati. No, netko je znao odmah odgovor.

„Larissa, majka će naučiti i kuhat će isto tako kada će imati toliko godina koliko imam i ja."- baka se obratila Larissi. A malena Lala (kako smo je nazvali od milja) se nasmiješila.

„Jedva čekam."- odgovorila je Lala uz onaj iskren dječji osmjeh.

Nakon večere, punih želuca. Cure su otišle u sobu, a Clara i ja dalje raditi. Baka je sve pospremila i smjestila se u dnevnu pred tv. Bilo je već dva sata u jutro. Bilo nam je dosta. Ustale smo da vidimo što naši rade. Baka je zaspala u dnevnoj, Clara ju je samo dodatno pokrila. A naše djevojčice su zagrljene zaspale.

„Ivy, ostaješ ovdje." – sretno će Clara.

„Što mi drugo preostaje." – odgovaram osmjehom, a bilo mi ih je i žao buditi.

Naš posao je doslovno cvjetao. Išlo nam je jako dobro. Više nismo vikendima to radile, već smo prešle u sljedeću fazu i kroz tjedan. Računi su nam se punili zahvaljujući nepaljenim muškarcima, alkoholu i našem malom pomagaču – drogi. Nismo mogle vjerovati kako je Clarin plan upalio. Nevjerojatnom brzinom su nam se računi punili. Došle smo do situacije kada nam je bilo previše posla. Nismo mogle uz hrpu nepaljenih muškaraca to odrađivati. A raditi dan i noć, nismo mogle. To je jedino značilo da uzmemo još koju djevojku. Uzele smo tri nove cure. Odmah su prihvatile. Računi su nam se punili trostruko više nego inače. Cure su to odrađivale umjesto mene i Clare. Mi smo našle mušterije, one su ostalo odradile. Kako se račun brzo punio, tako sam isplatila bakinu kuću.

„Bakoo, kako si mi?" – došla sam kod bake da joj uputim sretnu vijest.

„Dušo moja, dobro sam koliko mogu biti u ove jadne dane." – tužnim i jecajućim glasom mi je odgovarala.

„ Imam za tebe jednu kovertu."

„Dijete moje, pročitaj mi. Stara sam ne vidim više kako sam prije vidjela." – odgovorila mi.

„Koliko uspijevam zaključiti, nešto vezano za kuću ti je došlo." – kazavši joj veselo.

„Jooooooj, brzo moram uzeti naočale da pročitam. Što je sada?! Neće mi valjda oduzeti kuću?!" – uzevši baka svoje naočale koje su kao pepeljare i krene ona čitati i jednom trenu ostane u šoku. „Tko je to isplatio? Tko je dao tolike novce i od kuda mu?" – odmah je bilooo brdo pitanja.

„Nije bitno od kuda, bitno je da je kuća isplaćena i da je sve riješeno." – odgovorila sam joj.

„Dijete , što ti meni skrivaš'" – upitah me baka. Nisam joj htjela lagati kada smo već došli do tog pitanja.

„Bako, plešem u striptiz klubu „Movies" za novac. Te ponekom muškarcu plešem posebno da više zaradim." – direktno sam joj rekla.

„Ne daješ svoje tijelo?" – pitala me doista čudno.

„Bako ako misliš da li sa njima spavam...ne, ne spavam sa njima. Samo plešem. Ali s jednim sam skoro spavala jer mi je bio nešto posebno." – odgovorila sam, čekajući njenu daljnju reakciju.

„Onda dobro. Svaki posao je u redu samo da mi ne spavaš sa njima. Da ne pobereš kakvu bolest." – baka odgovorila za mene veoma iznenađujuće.

Proslavile smo uz zajedničku večeru. Približavao se sat kada sam morala krenuti. Djevojčica je ostala kod bake. A posao nije mogao stajati. Pojavila se oholost. Što smo više imale to smo više i htjele. Tako smo mi to radileeee više od dvije godine. Otplesale samo na sceni, ostalo smo curama sredile i mi smo provjeravale račune. One su dobivale svoj dogovoreni dio sve dok se i one nisu polakomile. Odbacile mene i Claru, te su to započele same raditi. Vidjevši ih jednu večer kako mame klijenta i odvlače u sobu i rade upravo to što smo ih mi naučile.