Loše djevojke <- END!

11.

Ujutro, kada sam se probudila. Htjela sam oprati zube i umiti se. Sjetila sam se da mi je muškarac od jučer rekao da smijem samo koristiti wc. Prvo sam otišla mokriti. Kada sam se vraćala prema krevetu....

„Što trebaš?" – to je bio muškarac od jučer. A ja sam se sva ukočila.

„Htjela bih oprati zube i umiti se. Ali nemam ovdje ničega." – drhtavim glasom sam odgovorila.

„U redu, dođi." – klimnuo je glavom dajući mi znak da krenem za njime. Penjali smo se po stepenicama, pokazao je gdje je kupaonica. Dao mi je novu zapakiranu četkicu, ručnik, sapun.

„Hvala." – zatvorim vrata i zaključam se. On me je čekao ispred vrata. Nije ni mrdnuo.

Nakon što sam odradila sve što sam htjela. Otvorim vrata, krenem po stepenicama dolje.

„Stani!"- uhvatio me za ruku. „Sada ćemo se malo družiti." – rekao mi je grubo, odgurnuvši me prema dnevnom boravku.

„Molim? Nemam se ja što družiti sa takvim ljudima kao što si ti!" – odgovorila sam pomalo grubim tonom.

„Kao prvo nemoj se ponašati bezobrazno, a kao drugo moje ime je Lucas i možeš mi se obratiti ako ćeš trebati nešto."

„Zašto se me oteo?" – pitala sam ga a u oči su mi se napunile suzama.

„Saznat ćeš sve kada za to dođe vrijeme!" – odgovorio je veoma hladno Sjeo na kutnu garnituru koja je bila ispred velikog tv-a.

„Ma što ću saznati. Ako me želite ubiti, uradite to odmah." – svega mi je bilo dosta. „ Ti si jedan obični gad!" – derala sam se.

Opalio mi takav šamar da sam pala na pod. Uzeo me u naručje, odnio me dolje u „moju" prostoriju, gdje me je.....

Opalio mi takav šamar da sam pala na pod. Uzeo me u naručje, odnio me dolje u „moju" prostoriju, gdje me je bacio na krevet i on je skočio na mene.

„Prestani biti bezobrazna i toliko histerizirati." – vikao je na mene.

„Kako da prestanem, imam obitelj!" – počela sam plakati misleći na svoju ljubav – Julia i svoju malenu Marie. Dragocjenu baku svoju nikako nisam mogla izbiti iz glave i njenu kuhinju. Clara, iskrena moja prijateljica.

Sjeo je pokraj mene, počeo me ispitivati o obitelji.

„Pojadaj mi se. Reci mi sve o svojoj obitelji." – rekao mi je dosta mirnim tonom. Tako sam mu ukratko ispričala svoju stranu dok je on meni ispričao svoju stranu priče što je o meni čuo. Odjednom smo oboje čuli da netko ulazi.

„Lukaaas"- začuli smo kako ga netko zove. A meni je glas bio nekako poznatim.

Ulazi taj čovjek kroz vrata prostorije gdje smo bili Lukas i ja.

„Štoooooo?" – skočila sam prema njemu. Bio je to muškarac kojeg sam odbila u srednjoj školi. Nisam htjela biti s njime.

„Iznenađena si?" – upitao me sa smiješkom na licu.

„Jesi li ti normalan?" – opalila sam mu šamar.

„Daa, dobio sam što sam htio. Još malo!" – i dalje sa smiješkom na licu. Pozvao je Lukasa, otišli su iz prostorije i zaključali me.

Prolazili su tako mjeseci. Sa Lukasom sam imala dosta dobar odnos. Nije podržavao što je to Stevan učinio. A meni je bulo čudno što me već netko nije pronašao. Dani prolaze, već sam pomalo i navikla na situaciju da sam sama s Lukasom. Kada se odjednom.....