Loše djevojke <- END!

10.

„Da gospodine, sve je spremno kako imate dogovoreno!" – konobar sa smiješkom odgovara.

Stol je prekrasan. Konobar dolazi poslužiti muškat.

„Možete početi s podjelom." – Julio je rekao konobaru.

„Znači neću moći sama da biram?"- osmjehnuvši se.

„Birat ćeš, draga moja kada na to dođe red!"

Večer je tekla u vrlo mirnom tonu. Razgovarali smo o svemu i svačemu. Razriješili smo puno toga! Počeo je koncert.

„Da li si za ples sa mnom?"- ustao se od stola, došao do mene i pitao.

„Naravno, gospodaru!" – odgovorila sam mu, nasmijao se i otišli na plesni podij. Nismo se mogli zaustaviti, samo smo plesali i plesali uz poljupce koji su se samo nizali. Bila je ponoć blizu.

„Idemo u našu sobu?" – šapnuo mi je na uho.

„Može, malo sam umorna."- odgovorila sam mu.

Idemo do lifta,koji nas je odvezao do kata naše sobe. Julio mi daje ključ da otvorim vrata i da...imala sam što za vidjeti. Na podu latice crvenih ruža složene kao put, s lijeve i desne strane latica bile su svijeće. Bila sam u totalnom šoku.

„Julio, što je ovo?"

„Ivy, ono što si zaslužila!" – vidjevši kako mu se dlanovi znoje, bio mi je čudan. Dolazimo do sobe gdje laticama po krevetu piše „Udaj se za mene!", na podu kod ulaska od sobe malenim lučicama svijeća pisalo je „Volim te!" Počela sam plakati.

„Julio, da ! Udat ću se za tebe! Volim te!" – u tom trenu je pomoć odzvanjala i počeo vatromet. Ušli smo u Novu godinu zaručeni. Julio je zaplakao i kleknuo je preda me i pitao me još jednom.

„Hoćeš li me učiniti najsretnijim čovjekom na svijetu i udati se za mene?" – pitao me u suzama.

„DA,Julio! Udat ću se za tebe! – vrisnula sam iz svega glasa, kleknula s njime i poljubili se. Stavio mi je prsten na ruku. Zagrljeni smo gledali vatromet uz poljupce.

„Volim te!" - govorio mi je.

„I ja tebe!"

Noć smo proveli veoma mirno. Nije bilo sexa. Čitavu noć smo se mazili, razgovarali, razmjenjivali mišljenja. Jutro je svanulo, krenuli smo da popijemo kavu. Kada ono...

„Mamaaaaaa" – glas malene djevojčice odjeknuo je hotelom. A ja u čudu gledam i ne vjerujem. Julio je organizirao zajednički doručak sa svojim i mojim najmilijima da im prenesemo sretnu vijest. Bila je i Clara. Doručak je krenuo. Svi smo si čestitali i izljubili se, ali svoju malenu posebno.

„ Oprostite, molim vas sve za tišinu!" – Julio je ustao i vilicom udario o čašu da privuče još bolje pozornost. „Znate da prema Ivy od početka gajim posebne osjećaje, zato sam organizirao ovaj doručak na Novu godinu da nam svaki tako započinje." – svi ga u čudu gledaju i ne znaju kuda to sve vodi. „Sinoć, na samom dočeku dok je ponoć otkucavala moj život se promijenio. Moja Ivy je odlučila i pristala da mi bude žena!" – rekao je to uz oči pune suza. „Ja sam najsretniji čovjek na svijetu!"

Svi su zapljeskali i čestitali. A naš zajednički život je počeo. Pripreme oko vjenčanja. Kuma je naravno bila Clara. Nismo htjeli ništa glamurozno, sve jednostavno i u krugu najuže obitelji.

Najviše problema je počeo zadavati otac moje djevojčice. Prijetio mi je. Pratio. Jednu večer kada sam išla skočiti do dućana po povrće za sutrašnji ručak, zaustavi me prosjak i tražeći da mu dam nešto novaca, u tom trenu čula sam da netko juri uz ulicu tako da su gume cvilile. Nisam se osvrtala na to, dala sam prosjaku novac i rekla sam mu da kada ću se vraćati iz trgovine da ću mu donijeti nešto za pojest. Znala sam taj osjećaj gladi jako dobro. On je bio prvi kojem sam dala novac, drugima sam uvijek kupila nešto da pojedu. Taj netko tko je jurio niz ulicu, zaustavlja se, obrati mi se neki „gospodin", okrenuvši se već mi je bila gaza na ustima od koje mi se počelo mantati. Opirala sam se, ali srušila sam se prije nego što sam išta napravila.

Kada sam se probudila nalazila sam se u jednoj prostoriji. Prostorija je imala krevet, jedan prozor koji je bio zaštićen rešetkom kao u zatvoru, sudoper, ormar i još jedna vrata. Ustala sam sva ošamućena, da pogledam što se nalazi iza tih vrata. Nadajući se da postoji način da pobjegnem odavde. Otvorila sam vrata koja su se nalazila u toj prostoriji. To je bila kupaonica. Umivaonik, školjka i tuš kabina.

U prostoriji su bila još jedna vrata, ali ta vrata su bila zaključana. Htjela sam ih razvaliti, ali taj pokušaj za mene je bio bezuspješan.

„ Tko je to učinio? Pustite mee!! „ – vikala sam plačući i lupajući šakama po vratima sa svom snagom koju sam tada imala. U jednom trenutku, začula sam korake i odmakla se od vrata.

U prostoriju je ušao neki muškarac kojeg sam vidjela prvi puta u životu. Nije bio ni jedan od naših mušterija koje smo Clara i ja iskoristile. Muškarac je bio veoma visok, crne kose, plavih očiju, obrijan, nabildan. Izgledao je kao neki mafijaš.

„Tko ste vi? Pustite me." – počela sam se derati.

„Ma začepi više! Izvoli sjest na krevet." – govorio mi je grubo sa svojim mrkim pogledom.

„Pusti me gade prokleti." – nastavila sam se derati krenuvši prema otvorenim vratima gdje je ušao taj hladan muškarac. U tom trenutku me uhvatio za ruku, odgurnuo me. Pala sam na pod,a on je sjeo na mene i uhvatio me za vrat.

„Ne smiriš li se, zavezati ću te i staviti ti traku na usta." – šapnuo mi je na uho, kojeg je polizao. A od njegovog glasa sam sva zablokirala. „Je li ti jasno?" – nastavlja on grubo, odmjeravajući me po čitavom tijelu.

„Jj-jasno." – promucala sam. Već sam jedva disala. Uzimala sam si zraka. Krenule su mi suze i plaka sam kao kišna godina pitajući samu sebe „zašto mi se ovo događa?"

„ Morat ćeš me slušati. Tamo ti je kupaona, no koristiš samo wc. Tuš i umivaonik ne. Ne budeš li me slušala, dobro si poznata i točno znam što bih mogao sa tobom." – začupao me za kosu i pohotno me gledao.

„Dd- da." – jedva promucam. Bacio mi je bocu vode na krevet i izašao.

Nakon njegova odlaska, suze nisam mogla zaustaviti. Sklupčala sam se u krevet i plakala. Onako umorna i jadna sam zaspala.