Loše djevojke <- END!

13.

Sestra brzo zove doktora. Doktor trči prema njenoj sobi i zatvori žaluzine. Obavio je pregled nad njom.

„Vi ste joj obitelj?" – upitao je doktor.

„DA!"- Julio i ja odgovaramo u isti glas.

„Clara se izvukla za dlaku. Očita je njezina snaga i borba za životom." – rekao je doktor. Ostale dane bila je na promatranju, bila je na razno raznim pretragama. A nakon mjesec i pol dana izašla iz bolnice i svaki dan je hodala na terapije. Brzo se oporavljala da su liječnici bili zaista iznenađeni. A Julio i ja.....

„Ne želim te ispitivati što se dogodilo, kako se dogodilo. Kada budeš spremna govoriti o tome, ja sam tu i uvijek ću biti!"- rekao mi je Julio sa mirnim i tihim tonom za našim zajedničkim doručkom. Julio si je uzeo godišnji i bolovanje da bude sa mnom. Krenula sam kod psihijatra na razgovor. Polako sam počela uključivati i Julia u sav proces koji sam vodila sa psihijatricom. Bila je to ista osoba koja je pomogla Clari i meni. Dvije godine hodajući kod psihijatrice.

„Ljubavi, vjenčanje i sve ostalo možemo odgoditi!" – rekao mi je Julio koji je bio moja najveća podrška u svemu.

„Nastavit ćemo tamo gdje smo stali. Ne može nam život stati zbog toga. Moram krenuti naprijed!"- odlučno sam rekla i nastavili smo s pripremama. Kuma se nije mijenjala, bila je to moja prijateljica Clara. Julio i ja nismo se promijenili oko svojih prethodnih razmišljanja za vjenčanje. Ništa glamurozno, samo jednostavno i u krugu naših najužih. Svo vrijeme mojeg oporavka i njegovi roditelji su bili uz nas. Što je danas prava rijetkost.

U intimnost nismo ulazili. Najviše smo se mazili.

„Ivy, mogu li te nešto pitati ali da se ne naljutiš?" – ozbiljnim tonom mi se obratio i s obzirom da nismo vodili ljubav a niti smo imali seks , znala sam što slijedi.

„Da li te je Stevan uzeo na silu?" – upitao me s drhtavim glasom, moleći Boga da mu dam odgovor kakav je on želio.

„Julio, nije me. Ali ti neću skrivati ništa. Lukas je ispočetka bio bezobrazan, ali..." – bio je naočigled nestrpljiv mojim odgovorom. „...ali kasnije je bio jako dobar prema meni. Što sam god trebala, on je bio tu." – završivši rečenicu on je duboko odahnuo.

„A s njime?" – dubokim uzdahom je upitao. Znala sam da te čeka to pitanje.

„Nisam ni s njime, koliko god smo se sprijateljili. Ali u jednom trenutku mi se počeo sviđati. On i ja smo pretežno bili sami u kući, družili se, iako je morao paziti na mene po Stevanovoj naredbi. Sigurna sam da je i on kao i ja došao u iskušenje za time. Ali nismo ni jedan ni drugi pokleknuli. Znala sam čuti čudne glasove iz kupaonice, samozadovoljavao se. Vi muškarci imate više nagon ka tome." – objašnjavajući mu, gledao me sa budnim otvorenim očima.

„Vjerujem ti! Morao sam te pitati jer ..." – glas mu je počeo ponovo blago drhtati.

„Znam Julio, znam."

„Nemoj misliti da te silim ili požurujem na nešto. Meni su dovoljni i dvoji dodiri, zagrljaji pa čak i u zadnje vrijeme i poljupci. Ali, moraš me razumjeti, nedostaješ mi."- objašnjavao mi je, došao do mene i zagrlio me.

„Doći će i vrijeme za to." – grlila sam i ja njega. Poljubila ga i otišla sam se tuširati. Malena je zaspala. Izlazim iz kupaonice, kada ono crvene latice po podu. Pokraj latica s lijeve i desne strane svijeće. Kao ljubavni put koji me je vodio prema sobi. Kako je samo to sve brzo pripremio. Otvaram vrata od sobe.

„Ne boj se, dođi, malena moja!" – podsjetio me na našu prvu večer. Nastavila sam u istom tonu. Vrijeme je zaista da se opustim.

„Evo me, gospodaru!" – opuštajućim tonom sam odgovorila, zamahnula kosom. Odjevena sam bila u donji čipkasti veš koji je bio prekriven crvenim ogrtačem. Voljela sam te ogrtače. Došla sam do njega, on je sav kao nacrtan, dočekao me u boksericama, gdje sam primijetila da se penis aktivirao. Imao je ruže u rukama.

„Sretna godišnjica, dan kada smo bili zajedno u našoj sobi." – rekao mi je na uho, grleći me jednom rukom a drugom držao ruže.

„Zaboravila sam, iskreno. Neću te lagati. A što je to?" – rekla sam mu kada mi je davao ruže, a iz ruža je virila dobro pričvršćena kutijica. U njoj je bio prsten. „ Julio?"- zbunjeno sam gledala.

„Znam da imaš prsten, ali neka ovaj označava naš novi zajednički početak." – rekao je držeći me za obje ruke, koje je nakon toga poljubio.

„Naravno da ću ga prihvatiti, od tebe je, a tebe neizmjerno jako volim!" – uzbuđeno sam rekla te ga zagrlila.

„Volim i ja tebe, Ivy!" – osjećala sam da mi još nešto želi reći. Tako je i bilo. „ Klub „Movies" stavit ću na prodaju iako sam te tamo upoznao. Tamo gdje sam prvi dan bio samo tvoj promatrač. Mislio sam da sam se zaletio sa tobom. Ponekad jednonoćna avantura nije se ni nalazila na mojoj listi želja, ali je svaki muškarac znao da su one neizostavne. Ja sam žudio za nečim posebnim, za nečim što će ispuniti moju dušu, a to nešto je doista i trebalo biti nešto izvanredno i nesvakidašnje. Dugo vremena sam očekivao da u moj život uđe posebna djevojka, ali su ta moja očekivanja i ispunjena. Bilo je lijepih djevojaka, onih koje su me osvojile tijelom ili umom, ali našao sam sve u jednoj, kako sam ja to volio zvati. To si bila ti." – objašnjavajući osjetila sam da možda to ipak ne želi napraviti da proda „Movies".

„Jesi li siguran u to?" – upitavši ga.

„Dobio sam što sam htio. Tebe! Ne treba mi, imam posao u struci!" – bio je podpredsjednik jedne velike tvrtke.

„Stajat ću iza tebe kakva god odluka bila." – odlučno sam mu rekla. „Inače, Julio, čekam." – rekla sam mu pogledajući prsten.

„J-joj, da. Oprosti. Prihvaćaš ga?" – upitao me.

„Naravno, ljubavi!" – stavivši prsten na ruku, poljubio me, odnio u krevet.

„Neću te požurivati, ne brini." – šapnuo mi je na uho,a ja sam se sva naježila. Osjetila sam svaki dio njegova tijela. S jedne strane sam imala blokadu zbog događaja, a s druge strane željela sam ga kao nikada u životu. „Želim da zaspem stisnuti kraj tebe!"

„Stisni se!" - ležala sam na lijevom boku, gdje mi je on prišao s leđa i stisnuo se k meni. Svoju lijevu ruku stavio ispod moje glave, a s desnom me zagrlio. Desnu nogu je prebacio preko mene i sav se „zalijepio" uz mene. Osjetivši ga, poželjela sam početi prva. Ali..opet ta blokada.