Djevojka je otkrila sve tajne ove obitelji.
Djevojka nam je ispričala svoju Ispovijest iz pakla. Ona se zvala Fran. Živjela je u Velikoj Britaniji. Jednog dana dok je radila u trgovačkom centru prišla su joj dva stranca koja su pričali na engleskom, odmah su se upoznali. Nakon nekoliko ispijenih zajedničkih kafa oni su joj predložili posao u Turskoj, tačnije u Ankari. Ona je taj posao bez puno razmišljanja prihvatila. Nju su umjesto u Ankaru odveli i prodali šeiku.
Ovo je ustvari jedan harem u kojem one one zadovoljavaoju šeika.
Fran nam je objasnila sve šta rade ovdje. Kada nam je pričala svoja iskustva neko je pokucao na vrata.
Znoj me počeo oblivati, i trnci kroz tijelo prolaziti. Srce mi je ubrzano lupalo, mislila sam da ćemo biti otkrivene. Fran nas je brzo u ormar zatvorila. Počela je polahko da otvara vrata, to je bio čuvar. Pitao je nešto i odmah otišao. Sa srca mi je pao ogromni kamen. Odmah smo odlučile otići, pažljivo smo otišle do naših soba da nas niko ne primjeti.
(...)
Dani su prolazili, a samo smo razmišljale o djevojkama. Gotovo svaki dan smo ih posjećivale. Naravno još su tu bile ogromne pripreme za vjenčanje. Dok sam izlazila iz harema čula sam Ajše kako me doziva. Ubrzanim koracima išla sam ka njoj. Naravno ona će se naljutiti ako ne dođem brzo.
- Vjenčanice i odijela su gotovi! Ajše je glasno govorila.
Tu je već bio Ray, John i Anni. Odmah smo krenuli u limuzini ka trgovini. Sa nama je išla i Ajše .
Dok smo se ja i Anni smijale Johnovim šalama odjednom smo u nešto jako udarili. U jednom trenutku sam vidjela ogromne količine krvi koje su se slijevale niz moje ruke. I tu sam izgubila svijest, ponovno.
I da ponovno se budim u bolnici, tu su i one bijele jezive posteljine, aparati ali jednog nije bilo tu.
Raya nije bilo tu, bila sam sama u sobi. Sada me je mnogo više tijelo boljelo nego prošli put. Jedna mi je noga bila u gipsu i jedna ruka također.
Ubrzo su medicinske sestre došle u sobu. Odmah sam ih pitala:
- Gdje je Ray, Anni, John, Ajše.
Ali one su samo šutjela. To me je iritiralo jer mi nisu ništa htjele reći. Znala sam samo da nisu dobro. Odmah sam pomislila na najgore.
Sestre su me njemo posmatrale dok sam vikala, plakala, tražila odgovore. Odmah su mi doveli psihijatra ali ja sam samo htjela da vidim svoje najdraže. Odmah sam prepoznala to lice. To je bio onaj isti psihijatar koji me je liječio. I onako ironično sam rekla:
- I da, opet se srećemo.
On se samo osmjehnuo i sjeo na sofu koja je bila pored moga kreveta. On je počeo postavljati ona dosadna psihi pitanja. Ja sam ga odmah prekinula i pitala ga pitanje isto što sam postavila i medicinskim sestrama:
- Gdje je moja porodica?
On je samo šutio. Molila sam ga da me odvede samo da Raya, ali on nije htio. I ja sam naravno bila uporna, i nisam ga prestala moliti. Napokon, on je pristao.
Medicinske sestre su odmah dovezle kolica. Jedva sam sjela u njih zbog jakih bolova. Ali sam tada sve zanemarila samo sam htjela da vidim Raya.
Dok su me one vozile mnoge su mi se misli vrtjele po glavi. Samo sam se pitala u kakvom je on stanju, da li je budan. Jedino što sam znala jeste da je živ.
I sada došao je i taj trenutak da ga vidim. Neki trnci su mi prolazili kroz tijelo, znoj me počeo oblivati.
Kada je otvorila vrata vidjela sam Raya kako mirno leži na krevetu, spavao je. Odmah sam pitala sestre šta mu je, kako je?! a one su mi tako bez osjećajno rekle
-RAY JE U KOMI
Niz moje obraze su se slijevale suze, počela sam drhtati. Nisam mogla vjerovati da je ovaj čovjek Ray.
Ray je bio snažan čovjek, a sada bespomoćno leži na krevetu. Uzela sam ga za ruku, derala se i vikala. Dozivala sam njegovo ime. Ali se on nije budio. Sad je on taj koji leži u krevetu, a ja pored njega iščekujem da se on probudi. Srce me je boljelo gledajući ga. Govorila sam mu da ustane, ali on je još ležao i spavao.
Nakon sat vremena došla je sestra da me odvede do moje sobe. Ja nisam htjela da idem, čvrsto sam se držala za krevet, ali ja sam bila još veoma slaba pa tako da je ona nadvladala.
Odvela me u moju sobu, a ja nisam prestajala da mislim o svemu. Kroz glavu su mi prolazili svi najbolji trenuci provedeni sa Rayom. Nisam mogla vjerovati da se ovo nama dešava. Jedan tren sam se smijala jedan tren sam plakala. Nisam više mogla vjerovati da moj Ray tamo bespomoćno leži.
Dok sam plakala, onaj psihijatar je ponovno došao.
Rekao mi je da mu je veoma žao zbog moje porodice. Počeo me je sažaljevati, odmah sam znala da nije nešto uredu. Rekao je:
- Ja sam odlučio reći šta se desilo za Anni, Johnom i Ajše. Veoma mi je žao zbog toga šta se desilo. Ovo su veoma loše vijesti za tebe jer su oni...
Nastavit će se...
Nadam se da vam se sviđa nastavak. Izvinite što je kasnio, imala sam školskih obaveza.
Šta se desilo sa Anni, Johnom i Ajše? Jesu li preživjeli ili su svi umrli, saznati će te u novom nastavku.
Šta vam se nije svidjelo komentarisite da mogu popraviti.
Na slici je Anni.
Voli vas vaša Jessica :* ♥
