DVA MINUTA ZA NADOKNADU/završena

6

Gledala sam ga kako mu osmijeh lagano obasijava lice dok džojstik spušta kraj sebe. Pomazio me je po nozi: "Hoćeš revanš?" Ponudio je a ja sam, koliko god to željela, morala odmahnuti glavom: "Sad sam malo gladna, a i moram sa curama uskoro ići."

Kažem snuždeno.

Odjednom nisam htjela ići nikuda.
Momak ispred mene mi je bio zanimljiviji od izlaska sa curama.

Jole se naslonio na krevet, pa me nježno primio za ruku: "A, da ja uzmem svoju nagradu?" Upitao je smješeći se.

Istini za volju sam bila zaboravila na taj dio dogovora. Ili sam samo bila toliko samouvjerena oko pobjede, da nisam ni razmislila sta ce biti ako on pobjedi.

"Sad sam se pokajala što sam nesto takvo predložila." Kažem mu iskreno, pa zagrizem usnu u panici kad slegne ramenima i kaže: "Pa, moram. Ja samo želim biti pravedan. I ti bi mene udarila."

Približio mi se, a dlan spustio na golo bedro. U sekundi sklopim oči jer me preplavljena emocijama i vrelinom njegova dodira.

"Korigujmo dogovor onda." Predloži i ja brzo otvorim oči. "K-kako?"

Dlan pomakne naviše, tik malo iznad mog koljena. Palcem stane raditi krugove dok smanjuje razmak između nas: "Mogu li te poljubiti?" Nosom dodirne moj i taj lagan čin me opije.

Samo mu klimnem: "Mhm..." Šapnem mu. Jole se nasmije kada ga pomazim po licu, tek na tren odmarajući prste na gustoj bradi. Palcem pređem preko njegove donje usne a on mi poljubi dlan.

Približi mi se i jezikom mi pređe preko usne, čineći me ovisnom.

Poljubi me kratko, i ja smrknem: "Još." Tražim mu pohlepno. On taj zadatak izgleda shvata ozbiljno, pa me približi sebi jednako mi uzvraća.

Poljupci su mu vreli, žestoki i opijaju me kao vino. Kad shvatim da nemamo vremena, ja prekinem poljubac pa glavu nasloni na njegovo rame. "Hvala ti." Kažem smotano. "I drugi put, anđele."

Odgovori mi, pa me zagrli kao malo dijete. Rukom me je mazio po leđima, uspavljući me poput novorođenčeta.

"Ne želim ići." Kažem mu pa se bolje ušuškam u zagrljaj. Osjetim kako me ljubi u obraz i kako smiče moju kosu sa ramena, samo da me ugrize za vrat.

U trenu se razbudim, pa ga udarim: "Šta uradi?" "Ništa?" Kaže nevino. "Konju." Nasmijem se, pa ga ponovo zagrlim- nikad nisam bila toliko ovisna o dodirima.

A opet, sa njim mi je bilo malo- htjela sam ga utisnuti pod kožu da mi uvijek bude tu. "Pomalo modri." Kaže ponosno pa poljubi svoj znak. "Kad si kreten."

Kažem mu a ni sekunde ne mislim takvo nešto. On se nasmije pa me kao malo dijete poškaklja, dajući mi do znanja da zna kako se šalim. Moj telefon se oglasi negdje sa kreveta pa prevrnem očima: "Moram ići."  Kažem mu.

On se nasmije: "A da im slažeš?" Odmahnem glavom: "Znaš da ne mogu. Ovo mi je obaveza, zbog utakmice sam tu." Trebala mi je sekunda da shvatim šta sam rekla. Njemu duplo manje da se kao opečen odmakne od mene.

"Jole-" Pošla sam se ispričati, međutim podigao je ruku pokazujući mi da šutim.
Ustao je sa poda, došao do kreveta i dobacio mi telefon: "Mislim da te čekaju?" Rekao je. "Ostaviću te da se spremiš. Vidimo se večeras, uživaj."

I samo tako, kao iluzija, se izgubio iz sobe ostavljajući me samu i zbunjenu. Kako bih spriječila sebe da previše razmišljam, ustala sam do kofera i izvadila farmerke i košulju.

Spremila sam se brzo, uzela svoje passing kartice i izašla van gdje su me čekale cure. Sutra večer se igrala utakmica protiv Brazila a večeras smo trebale izaći.