DVA MINUTA ZA NADOKNADU/završena

7 //🔞

⚠️⚠️⚠️ ako ste maloljetni, imate problema sa pritiskom ili srcem; ne preporučujem čitanje nastavka.
leonagvardiol Idi spavaj. ⚠️⚠️⚠️

Joško's pov

Bilo je nestvarno lijepo što je tu.

O tom trenutku sam maštao, mislio i sanjao ali ni u najluđim snovima mi nije bilo da će ona preći preko svijeta i doći meni.

U mojoj glavi sam ja bio taj što je odlazio u Zagreb, dolazio k njoj. Ali dobro je i ovako, pomislio sam. Zapravo je bilo i više nego dobro, ako se izuzme to što ne možemo kako i gdje hoćemo.

Leona i ja smo ležali u mom krevetu i gledali Simpsone. To jest, ona je gledala TV a ja nju. Ponavljam, bilo je nestvarno što je tu.

Rukom sam prolazio kroz njenu kosu i preko njenih ramena, tek tu i tamo je ljubeći u lijepu glavu. Slatki kikot joj zaigra na usnama kada Homer upadne u žbunje pa očima potraži moje: "Ne gledaš?" Upita me iznenađeno, na šta ja samo slegnem ramenima.

"Više uživam dok gledam tebe." Kažem iskreno, pa ruku nehajno zavučem ispod njenog duksa. Leona se na tren ukočila, pa se odmah opustila.

Mazio sam je duž rebara, preko leđa; svo vrijeme ne sklanjajući pogled sa njenog. "Što me gledaš tako?" Upitam je kada joj oči zaiskre nekim sjajem i ona slegne ramenima.

Potom se vrati u prvobitni položaj, meni na grudi. Težak uzdah joj se otme sa usana malo prije nego što kaže: "Mislim da sam se zaljubila u tebe, Joško." I samo tako mi sve stane i nestane, zagledam se u nju.

Ona me valjda pogrešno pročita, pa se panično krene udaljavati od mene. Trebala mi je sekunda da je spriječim; rukama sam se jače stegnuo oko struka I privukao sebi. "Ja.. izvini, molim te."

Crvenilo joj je oblilo lice dok je bezuspješno pokušala sakriti lice u moj vrat. Nasmijao sam se od srca, pa je podragao po leđima. Pokušao sam je navesti da me pogleda, ali se nije dala- izgledala je tako maleno kraj mene.

"Hej, de. Leona?"

Leona's POV

Glupačo, pomislila sam.
Gdje ti je pamet?

Jače glavu sakrijem u njegov vrat i on pojača stisak na mom struku. "Oprosti." Smrmljam ponovo snuždeno pa, pošto se odvojim od Gvardiola, pokrijem lice rukama.

"Šta ti je sad?" Upitao je smješeći se onako, seksi kako on zna- kut usne je bio izdignut i tek malo otkrivao jamicu u obrazu. Rukama me obgrlio oko struka pa povukao na sebe.

Njegova brada mi je žarila vrat a, kada je progovorio, vrelina daha mi je zaškakljala osjetljivu kožu. "Lupila sam glupost, mislim, sve me ponjelo. Dopisivanje, sad smo tu..." Slegnula sam ramenima, igrajući na iskrenost.

Jole se protegao kao mačka, dlanom mi mazeći ogoljeni trbuh: "Sve je to okej i za ljude, Leonice. Ni prva ni zadnja koja se zaljubila; ni prva ni zadnja kojoj je ljubav uzvraćena."

Dodao je nonšalantno pa me povukao ka sebi; grleći me jače.

"Molim?" Upitala sam a ono zgodno tijelo je zavibriralo od smijeha. "Šta je? Nisi se nadala?" Poljubio me u obraz, pa mi kosu stavio iza uha. Potom je utisnuo svoje usne u moje čelo, držeći me posesivno blizu sebe.

"Ne- bar ne sad. Mislila sam da se trebamo upoznati, kako bi uopšte kliknuli. Mislim-"

"Dušo draga, kliknuli smo mi sa prvom porukom: zato sve i jeste tako normalno i prirodno. Nije kao da se tek upoznajemo, nego srećemo. Mislio sam ono o dušama, na aerodromu."

Pomazio me po ramenu, pa poljubio u glavu. "Zašto si tako romantičan?" Upitala sam pa nosom pomazila njegov. "Ti me činiš takvim." Šapnuo mi je uz usne, pa se malo pomaknuo.

Pogledi su nam se sreli, osmijesi na licima zaigrali u isto vrijeme a prsti isprepleli u savršenoj sinhronizaciji. "Pašu savršeno." Smrmljao je, pa pogledao mene. Na tren mu se pogled popeo na moje usne, samo da bi ih opet vratio na naše ruke.

"Joško?" Pozvala sam ga i on se blago osmijehnuo, gledajući me u oči. "Hm?"

Niti sam željela niti sam mogla više čekati. Nasmiješila sam mu se, pa onom slobodnom rukom prešla preko uredne brade; prstom dotičući donju usnu.

Svo vrijeme je bio miran, pažljivo me puštajući da vodim i odlučujem; sto mu nije bila najpametnija odluka. Približila sam mu se, ruku izvukla iz njegove pa je zarobila u gustim pramenovima crne kose.

Već sad mi je bilo previše, međutim, dok se distanca između nas lomila ništa nije bilo prirodnije. "Hej.." smrmljala sam tiho i on se lijeno nasmijao: "Hej." Uzvratio mi je, gledajući me najnježnije.

Tople usne su se dotakle, ispreplele u jednom plesu poneseni osjećajima. Privukao me je bliže, ne prekidajući nam poljubac.

Tiho sam prostenjala kada nam je zamijenio mjesta, pa mene stavio u svoje krilo. "Ništa što ne želiš se ne mora desiti, znaš?" Odmahnula sam glavom: "Nemoj." Smrmljala sam, pa ruke zavukla ispod njegove majice.

Jole se nasmijao, pa usnama navalio na moj vrat. Pustila sam ga da me istražuje, ljubi i dodiruje kako i koliko hoće. Bila sam spremna za njega, uvijek ću biti.

Izvila sam torzo ka njemu kad je palcem prešao preko osjetljivog dijela grudi, pa isti usisao jako da mi se malo smantalo. Dodir je poslao impuls mojim tijelom i osjetila sam kako mi cijelo tijelo brini od želje i potrebe.

...

Njegovo golo tijelo je bilo nevjerovatan prizor. U polumraku se ispred mene nalazio jebeni Adonis i uzimao je sve što sam mu mogla dati; i više od toga- zaključim kad glavu spusti između mojih nogu i tamo utisne intiman poljubac. Ne trebam mnogo, i njegovo iskustvo me šalje u visine. "J-" "Prepusti se." Traži mi, a ja to radim. Prepustim se valu užitka, dok zapravo želim još.

"Može?" Upita vrelo u moj vrat i ja klimnem, zaključavajući noge na njegovim leđima. "Čekaj, smiješ li?" Upitala sam, najednom se sjećajući kako je sutra utakmica.

Uputi mi jedan je l' me zajebavaš? pogled i ja se nasmijem. "Oprosti, oprosti, opr-" Usne nam veže u vreo i težak poljubac, pa nas napokon ujedini.

Oboje stenjemo, teško dišemo i predajemo se bezuslovno. "Leona..." smrmlja moje ime i znam da je vrhunac blizu. Sklopim oči kad mi zasiše vrat a njegovi prodori postanu jači: "Molim te-" Tražim mu i on mi se nesebično daje.

Ubrza prodore, jače stegne posteljinu ispod nas i gotovo u isto vrijeme dosežemo visine. Teško mi diše u vrat a njegova težina- govorimo o čovjeku o gotovo od stotinu kila- mi ne smeta.

Zagrlila sam ga i samo ga tako držala par trenutaka.

Potom se preokrenuo, povlačeći me za sobom. "Leona?" Pozvao me je promuklo. "Hm?" Odgovorila sam umorno. "Ovo je- am- bilo jebeno fantastično. Ali, mila-" Naslonio se na lakat pa me pogledao nesigurno: "Jesam li te povrijedio, bio pregrub? Oprosti, sve me po-"

Sramežljivo sam ga primila za lice: "Hej." Pozvala sam ga. "Ovo je bilo najsavršeniji osjećaj ikad i dobro sam. Ne boli me, ti si bio savršen. Malo zateže, ali kao kad nakon dugo vremena voziš bicikl. Samo to."

Pomazio me po nosu: "Ne lažeš?" Odmahnula sam glavom, pa se osmijenula muškarcu koji me je posmatrao kao najveće blago. "U redu, onda. Idemo te očistiti, pa na spavanje. Sutra ćemo o ovome."

Rečeno- učinjeno.

Ja tu noć još dugo nisam zaspala; uhvatila me preplavljenost; oduševljenje. Željela sam mu biti blizu, bliže, strahujući da mojih pet minuta sreće nikad neće doći.

Voljela bih da sam tad znala kako su svi nemiri prošli, da sam sve loše ostavila iza sebe i kako je ono dobro u mom životu tu, i mojim rukama.