DVA MINUTA ZA NADOKNADU/završena

8

a/n
- izvinjavam se zbog prošlog poglavlja, mene pojede sramota 🤣

______

Bila sam ja budna odavno, samo nisam htjela kvariti trenutak. Vrele sunčeve zrake su mi milovale golu kožu na leđima i bivale ništa naspram njegovih ruku.

Jesam li bila svjesna onog učinjenog?

Da. Doduše ne u potpunosti, ali nisam ni bila kompletni debil da ne znam šta smo radili sinoć. Teško crvenilo mi oblije lice, pa glavu jače ušuškam na njegovo rame.

Joško svoje ruke jače obavije oko mene a, sitni poljubac u moju kosu mi da do znanja da je budan. "Dobro jutro." Smrmljam, iznenadivši se koliko mi je glas promukao.

"Jutro, lutko." Šapne jednakim tonom. "Naspavala?" Upita, smičući mi kosu sa lica i ja se nasmiješim: "Mogla sam još." Zijevnem, pa i potpunosti ispratim rečeno. Joško se nasmije, pa me poljubi u nos: "Spavati ili...?"

Ne dovrši rečenicu, ali sasvim je jasno sta misli. Prevrnula sam očima pa ga klepila po glavi: "Ne budi prost!" Upozorila sam a on se nasmijao, grleći me jače.

"Nisi to sinoć govorila." Kaže.
"Sad se pitam gdje mi je pamet bila?" "Pod mojim plahtama."

Namignuo je, pa se zavalio bolje u jastuk. Sve u meni se sledi, pa ga pogledam poprijeko.
"Tu me onda pamet napustila."

Odgovorim mu, pa pođem ustati. Istog momenta me povuče nazad: "Kuda?" Upita posesivno. "Da vidim koliko je sati." On se okrene na svoju stranu, pa sa noćnog podigne moj telefon.

"Ustajao sam noćas, pa sam ti ga stavio na punjač. Evo- mislim da je zvonio jutros."

Otključam ga, pa vidim pet propuštenih poziva; od mame i Kate. "Mama i Katarina. Nisam se javljala, brinu." Osjetim potrebu da se opravdam i on klimne: "Mhm."

"Kad moraš ići?" Upitala sam. Iznenadilo me kako je bilo prirodno sjediti kraj njega, razodjevena i čavrljati o takvim stvarima. Povukla sam pokrivač na grudi, pa sjela kraj njega.

"Smijem li?" Upitala sam, nesigurna oko njegovog raspoloženja. Kada klimne, zagrlim ga oko ruke i isprepletem naše prste. Nije odgovorio i bilo je lako zaključiti da ga nešto tišti.

"Jesi li okej?" "Mhm, samo..." Slegne ramenima a ja klimnem. "Znam. Samo polako." Kažem. "Tek je deset, želiš li nešto pojesti?" Ponudila sam, naknadno shvativši kako vjerovatno ne smijem biti viđena sa njim. U šta sam se upustila?

Nije mario za moje dileme, dok je rukom nježno prolazio preko mog struka. "Može. Moraćemo dole jesti, osim ako želiš u sobi? Mislim, ne znam je l' ti ugodno izaći među njih?" Upitao je ozbiljno.

"Kako je tebi lakše?" Pitala sam. "Meni je svejedno, može i doručak u krevetu." Na prvu nisam mogla shvatiti na šta misli, a onda je prebacio plahtu preko glave; smještajući se između mojih nogu.

"Št- oh." Smrmljala sam kada mi je pokazao na šta je tačno mislio pod terminom doručak u krevetu. Voljela sam sve što mi je radio, kako me je uzimao; kao da mu pripadam.

Teško sam izdahnula, pa zazvala njegovo ime; par sekundi prije nego što se na vratima čulo kucanje.

Pokrila sam usta rukom kad ga to nije ustavilo, nego požurilo- vrlo brzo me je doveo do novog vrhunca. Ležala sam na krevetu raznesena i izmorena; posmatrajući ga kako se lagano izvlači i najopuštenije oblači donji dio trenerke: "Miruj."